Djela

Antologije, poetike i intervjui

ZAGRLJAJ

Iz ciklusa pjesama u prozi Sve su žene u tebi.

 

 

SEMIRAMIDA

 

Izgradila si vrtove od svoga osmijeha i svaki je osmijeh jedan cvijet koji buja u mojoj duši. Bez ljepote tvoje duše koja zna biti okrutna do fizičkog bola, bez nježnosti koja zna suziti iz tvojih očiju, tvoji vrtovi ne bi nikad procvjetali u meni.

Cvjetam samo onoliko koliko mi daje snage tvoj osmijeh, tvoje cvijeće u meni, ljubavi moja cvjetna. Uskratiš li mi osmijeh i pogled na njega uvenut će u meni tvoji vrtovi. Ti to vrlo dobro znaš, a ti voliš cvijeće koje cvjeta u meni. To cvijeće su ove pjesme, Pjesmo moja najljepša!

Ti koja voliš golubove daješ i meni krila da letim nad cvjetovima tvoga smijeha, usliši moju molitvu da sletim u tvoje srce, jedino gnijezdo koje može zagrijati moj život od prošlosti.

 

 

NORFETETE

 

Bog prije tebe ne vidje takvu ljepotu koja je došla na zemlju. Tvoje duboke oči kao sjaj beskraja svemira iz kojeg si došla na zemlju uljepšavaju me dok te gledam milosti moja. Tvoj ponosni pogled došao je sa zvijezda, tvoje jabučice su mjera ljepoti i danas, tvoj vrat je alabaster-stup koji mami na poljubac.

Dopusti mi svjetlosti da ti se približim, dozvoli mi da mirišem srcem ljepotu tvoje drage duše jer, ljepota žene izvire iz duše.

Kraljice srca moga, daj mi da ti budem barem paž, barem peharnik dok piješ vino jako kao tvoja strast. Svaka kap koja sklizne s tvojih ružolikih usana neka kapne na moju dušu.

Opij me ljepoto rajska, opij moje oči da ne vidim ni jedne druge do tebe. I nek budem tako pijan do kraja vremena.

 

 

KLEOPATRA

 

Nisam ni Cezar ni Antonije, ali ti si moja Kleopatra. Ako sam ikad poželio zagrljaj s jednom velikom ženom, onda si ti prva kojoj bih dao sve što mogu od sebe da plivam u valovima tvoje čežnje.

Pusti me da te kupam u mlijeku, da plivaš u medu, da spavaš na laticama mojih pjesama. Ti si kruna moje žudnje za ljepotom, ti si moja vječna želja i na javi i u snu.

U snu te volim već toliko dugo da znam jačinu stiska tvojih ruku dok mi grliš snove, znam okus tvoga poljupca koji me izdiže iz tijela i uznosi u nebo nadahnuća da te i dalje ljubim pjesmama.

Pusti me da i ja uronim u beskraj tvojih snova, ispunit ću sva tvoja ovozemaljska nadanja jer znam da te meni vuče tajna moje potrebe da te stavim među zvijezde.

Zbog toga ću nazvati najsjajniju zvijezdu tvojim imenom i ona će zatamniti sjaj Sunca koje je samo kugla u tvome žezlu.

 

 

SIBILA

 

Dvanaest Sibila je bilo, a ti si prva i najveća u meni jer govoriš glasom moga srca.

Prepoznaješ moju budućnost u letu leptira, mirisu ruža koje cvjetaju u mojim pjesmama za tebe, šapućeš mi na uho prošlost jer me znaš već milijun godina.

Spavala si u meni stoljećima i samo je trebao dašak vjetra da mi pokaže put do tvojih očiju. Slušam tvoj ponoćni glas koji me vodi ljepoti, pokazuješ mi što je budućnost jer slijedim tvoje stope na obali mora.

Probudila si moja čula da osjetim ljubav i kad nisi sa mnom, da čujem tvoje misli kad si bilo gdje, da ćutim drhtaje tvoje aure koju si obojila svojom dobrotom i neizmjernom radošću koju mi daruješ.

Zato te molim podari mi istinu o mome pisanju i postavit ću te na tron svih svojih riječi koje sam napisao i koje ću tek napisati.

 

 

LILIT

 

Kraljice svih veličanstvenih vještica svijeta, svih zavodnica, vatro rajsko-paklena ti si snoviđenje svakog muškarca koji uz sebe ima samo neku običnu poslušnu ženicu, neku jadnu Evu.

Ipak, u svakoj ženi si ti, spavaš, samo te treba Nebo probuditi. Svaka žena ima tvoje tajno lice koje se otkrije tek u doba punog mjeseca kad ti proključa krv za muškarcem kojeg želiš utopiti u noći svoje neiscrpne požude.

Svi bi muškarci željeli imati bogobojaznu Evu, ali svi ginu za tvojim pohotnim zagrljajem Lilit, kraljice tjelesnih poroka.

Zato te molim ljubavi moja ne budi nikad samo tugaljiva Eva, budi mi uvijek izazov, plamen koji će pržiti moje misli, budi tajna koju želim otkriti, moja nesanica koja će me tjerati da te volim bludno, ali da te volim i nevino, i da te volim i poetski jer bez pjesme ne postoji ljubav u meni.

 

DALILA

 

Sve za ljubav tvoju zavodnice slatka samo da budem u tvome srcu, tvoj jedini. Dat ću ti svoju kosu na oltar tvoje lude želje, odreži mi je i spali svojim vrelim smijehom jer sam dovoljno lud da ti povjerujem.

Dat ću ti i oči svoje makar se ugasile u tvom nesagorivom pogledu. I ruke ću ti dati nek budu stupovi u tvome hramu vjero moja draga. I snagu mi istopi moju mušku svojim nezajažljivim prohtijevima. I vrijeme mi oduzmi ionako je vrijeme prošlo u želji da zadobijem tvoju ljubav. I srce mi izvadi, a ono će i dalje kucati na tvome dlanu za tebe. I dušu mi rasplini svojim nehajnim uzdahom, a ona će pasti kao pelud na vrt tvoje bludne tišine i oploditi te istinom da te volim do svoje propasti.

 

 

BELKIS

 

Sva blaga moga carstva ne leže u blagajnama pod mojim hramom već su u mojoj glavi zaključana. Dat ću ti ključeve svih odaja kraljice, uzmi sve, nosi sve u svoje kraljevstvo od Sabe, samo povedi i mene da ti ljubim barem plašt.

Naučit ću te kako ćeš pričati s pticama, kako ćeš plivati sa delfinima, otvorit ću ti kapije ovoga i onoga svijeta jer ja sam mag koji traga za magijom ljubavi.

Evo ti Drvo Života iz Edena da živiš vječno, evo ti dijamant koji mi je pao s neba, ti si najljepši dragulj sa Ararata, moj biser koji tek trebam izroniti s dna mora.

Imam tisuću kolajni kojim me možeš vezati, milijun stadija svile da te umotam u nju, samo mi daj jedan mali znak da ću biti tvoj zauvijek makar živio samo jedan dan kao leptir u tvome oku.

 

 

SULAMKA

 

Svaki čovjek koji se izmirio sa svojim životom i svijetom zna da mu je krenuti na put. Pa i ja kao običan – nesretan i kao neobičan ali i katkad sretan pozdravljam Crnu Kraljicu!

Jer samo ona zna zašto i kako u očima koje ljubičasto ljubim vidim gavrane koji psuju život, a ne bijele grlice tvoje mladosti. Jer Sulamka moja ti si jaka kao smrt, jaka si kao moja budućnost. Moja Sulamka uči me zašto vatra spava u njoj i kako moja krv treba pjevati.

Ja nisam i ne mogu biti Salomon jer ona ne vidi u meni svoj topli hram. Ali zato sam dragi njen i moja skromna mudrost krije se tek u mojoj čeznji da spoznam ljepotu.

Ništa nije sveto ako to ne volimo: moja Sulamka bere zadnje plodove moje duše, moje nekadašnje muške snage i smije se ljubavi mojoj, mojoj ludosti. Hram sam izgradio u srcu za nju da je ne peku žege i ne tuku pustinjski vjetrovi ali sve je uzalud, sve je smiješno: što više gasim vatru njene krvi to više ona bukti u njoj.

To je prokletstvo, to je lakrdija: mudrac je harlekin sašiven od zablude, a ljubav je luda koja pobjeđuje razum. Što Sulamka traži u mome hramu: besane trenutke užitka u noć ili beskraj bljeska?

Uzgojio sam zlatnu ružu svojih nadanja i kad se pupoljak rascvjetao ti si se pojavila iz latica kao kraljica utjehe mojim nedoživljenim snoviđenjima.

Zato hvala Sulamka, hvala ljepoto, ne budi mi novo prokletstvo, ostani moj san bez buđenja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Appearance
Layout
Element Style
Accent Color