Djela

Kada me ti gledaš lijepa sam od sreće
Ko trava dok po njoj kapi rose teku,
Moje tašto lice prepoznati neće
Ni visoke trske kad siđem na rijeku.

Ja se svojih tužnih, jadnih usta stidim,
I koljena grubih, i razbita glasa.
Sada, kad si ovdje, i gledaš me, vidim
Koliko sam jadna, gola do užasa.

Nijedna stijena na tvom dugom putu
Ne bje tako gola u svjetlu svitanja
Kao ova žena što pjeva u kutu
Radosno, i koju vidje kako sanja.

Ušutjet ću da se bi sreću moju znali
Oni što ravnicom prolaze i žure
Po tom bljesku što mi grubo čelo pali
I po tome kako ruke mi drhture.

Noć je i po travi kapi rose teku;
O gledaj me dugo, ko nikad u životu,
Jer već ranom zorom , silazeć na rijeku,
Ljubljena će tvoja odnijeti ljepotu.