Pušiona
Likovi:
OMEGA – ratni invalid
NIRVANA – žrtva rata
ANĐEO – svećenik
STOKA – policajac
Off glasovi klošara
Grad, nekoliko godina poslije rata.
I. S L I K A
(Zadnja strana katoličke crkve koja je smještena u gradskom parku. Uz zid crkve na vreći za spavanje sjede Omega i Nirvana, oboje u lotos položaju. On je u vojnom maskirnom odijelu, ona u jeans jakni i suknji. Omega nema lijevog oka, preko njega je crni povez. Puni lulu duhanom iz opušaka. Povremeno pije pivo, a Nirvana mlijeko. Ona je prozirno mršava, ima krupne oči i dugu crnu kosu. Oko njih najlon vrećice u kojima je sva njihova imovina.)
NIRVANA
(otpije gutljaj mlijeka): Dobar si Omega… dobar si čovječe!
OMEGA
(povuče dim iz lule): Dobra si ti Nirvana… Ti mi dovodiš mušterije.
NIRVANA
Ali ne bih mogla naći mušterije da ti nemaš sposobnost proricanja.
OMEGA
Više bih volio da nemam tu sposobnost. Mogu zahvaliti granati koja me je bubnula… Bilo je blesavo: nigdje na puškomet nije se vidjelo ništa. Odjednom fijuk: lete ruke, noge, glave, letim i ja u jednom komadu i tresnem kraj nekog panja. Poslije nekog vremena otvorim oči, vidim – peku me. Dodirnem lice, krv. Sva glava u krvi. Dodirnem glavu – čitava, ali nešto zuji u njoj… (uzima joj ruku i prinosi svome tjemenu): Pipni ovdje… To mekano je moj mozak.
NIRVANA
(trgne ruku): Jebo te, sva sam se naježila. Molim te, stavi taj svoj šljem na glavu.
OMEGA
(nasmije se): Ma ne boj se, nema više ništa posebno u ovoj mojoj tintari. Jedino što mogu ljudima govoriti njihovu sudbinu. A ni od toga nemam neke koristi. Danas ljudi znaju što će im se dogoditi. Za to nije potrebna neka mudrost a ni moja vidovitost. Svi znaju da polako crkavaju od neimaštine i gladi. Uskoro im neću biti potreban.
NIRVANA
Nije baš tako. Ima i onih koji ne znaju šta će s lovom. Njima si ti potreban.
OMEGA
Onaj tko ima lovu a ne zna s njom – on je za mene budala.
NIRVANA
…A budale postoje zato da nama plaćaju porez. (nasmije se): Živjele budale!
OMEGA
(pogleda u svoje vrećice i ustanovi da više nema piva): Nirvana, kako bi bilo da skokneš po još nekoliko pivi i svoje mlijeko. (pretura po džepovima): Evo ti lova…
NIRVANA
Ne dolazi u obzir da ti stalno daješ lovu. Ovaj put kuća časti! (digne se, pokupi prazne pivske boce, potrpa ih u najlon vrećicu): Nemoj mi se negdje izgubiti. Imam s tobom jedan važan razgovor… (ode)
OMEGA
(pali tranzistor): Da vidimo što mudruju pametne glave…
OFF
…Neubičajeno lijepo vrijeme za ovo doba godine izmamilo je na ulice našega grada i staro i mlado. Uzrok tome leži i u podatku da sutra treba doći u posjetu u naš grad predsjednik. Organi MUP-a uvjeravaju kako nema mjesta sumnji da bi moglo doći do mogućih incidenata. U to ime poslušajmo uzvišenu melodiju koja ispunjava radošću sva dobra srca svijeta… (začuje se instrumentalna verzija Aleluje)
OMEGA
Pjesma je prava, ali za predsjednikom nisam lud. (njiše glavu u ritmu melodije)
Na desnoj strani scene su Anđeo i Stoka. Svjetlo na Omegi se priguši a pojača na njima. Anđeo, asketski tip – u svećeničkoj halji, a Stoka, korpulentan, u policijskoj uniformi.
STOKA
(nervozan je): Nemam puno vremena… Što si me zvao?
ANĐEO
(ne zna kako bi počeo): Ti znaš da Omega živi ovdje, uz crkvu.
STOKA
…Znam… Pravi li probleme?
ANĐEO
Neeee… Ne pravi nikakve probleme… Samo ti znaš da je on katkad neuračunljiv…
STOKA
A tko danas nije neuračunljiv?
ANĐEO
Mislim – ponekad je nepredvidiv… Znaš, zamolili su me da ti predložim…
STOKA
(prekida ga): Odapni već jednom…
ANĐEO
…Da skloniš na dan-dva Omegu malo dalje od crkve… Znaš i sam: predsjednik dolazi u naš grad, bit će i ovdje… Najavljeno je da će moliti u crkvi. Bit će tu i kardinal, a i svi nadbiskupi i biskupi… pa nije lijepo da ga svijet vidi takvog… Ti jedini možeš pomoći…
STOKA
Hehehehe… Crkva se boji za mir… Ili se ti bojiš za svoj renome? Ja sam mislio da ste ti i Omega stari prijatelji…
ANĐEO
Jesmo prijatelji, ali znaš… viša sila…
STOKA
…Što mu sam to ne kažeš? Smjestite ga u ubožnicu na dva dana…
ANĐEO
Znaš i sam koliko on voli ubožnicu. Ustvari ne želim ga povrijediti.
STOKA
…Pa neka ga onda povrijedim ja – a zajedno smo ratovali…? Ok, napravit ću ti to…
ANĐEO
(odahne): Hvala ti… Bog će ti platiti…
STOKA
…Tanko on plaća… (Anđeo uđe u ckrvu, a reflektor prati Stoku koji se približava Omegi)
OMEGA
O, koga to moje oko vidi…! Sluša li te narod?
STOKA
Drugo mu ne preostaje… Šta ima?
OMEGA
Status quo. Zezam se. Pričam ljudima ono što žele, a i ne žele čuti.
STOKA
E, zašto nikad nećeš meni reći moju budućnost?
OMEGA
Ti si čovjek bez budućnosti… Izašao si iz rata neranjen, oženio se, stekao djecu, dobio posao kao pandur… Šta bi ti više?
STOKA
Zajebavaš… Volio bih znati hoću li dobiti na lotu?
OMEGA
To ne zna ni onaj gore…
STOKA
A ti si s njim kao na per-tu? Kao Anđeo?
OMEGA
Anđeo je mala maca za mene. Ja sam Bogu bliži – i on to zna…
STOKA
…Nije li to uvreda za Anđela?
OMEGA
Nije… Anđeo se ne vrijeđa za sitnicu. Znaš i sam koliki je on frajer.
STOKA
…Znaš što ja mislim…? Mogao bi se ti odmoriti dan-dva u našoj buhari.
OMEGA
Ma daj… sereš!
STOKA
Hej, hej, hej… Kako ti meni tako?!
OMEGA
Zajebi to Stoka… Skupa smo se jebavali i pucali na istog neprijatelja i sad bi ti mene u zatvor. Koji ti je moj?
STOKA
Hajde, diži se odatle… (govori u voki-toki): Hitno jedna dežurna kola iza katedrale. Ponavljam: hitno… Jedan klošar narušava javni red… (gura Omegu pendrekom)
OMEGA
Ti nisi normalan! Ne diraj me s tim!
STOKA
Ni jedne više inače ću ti ga nabiti do želuca!
OMEGA
(za sebe): Ovaj je poludio… (ipak se diže)
NIRVANA
(dolazi i vidi prizor): Šta je to?!
STOKA
(odmjeri Nirvanu): Ti se mala ne mješaj. (Omegi): Hajde, kupi svoje prnje i krećemo na turneju. (čuje se sirena policijskog auta i škripa kočnica)
OMEGA
Mogu li samo dvije riječi s njom progovoriti?
STOKA
Može, ali brzo. Dežurni automobil ne smije čekati.
OMEGA
(priđe joj, tiše govori): Nirvana pripazi na ove moje stvarčice. Dolazim za dva dana. Ne brini se. Idem u ćuzu.
NIRVANA
Šta si im uradio?
OMEGA
Nisam ništa. Ali valjda tako treba. I izbjegavaj ovu budalu. Zna biti vrlo naporan.
NIRVANA
Ništa ti ne brini. Sve tvoje će biti ovdje. Dat ću se u potragu za novim mušterijama…
STOKA
(čuje se sirena policijskog autobomila): Je li gotova konferencija…? Idemo li…
OMEGA
Ako gdje zapne, reci Anđelu da smo prijatelji. On će ti sigurno pomoći. (ovlaš je poljubi)
(Omega i Stoka odlaze, Nirvana sjeda na vreću za spavanje. Ne zna što bi prije: da li piti mlijeko ili ostaviti u stranu Omegino pivo.)
NIRVANA
…Tko će popiti ovo pivo? (uzme otvarač za pivo, otvori ga i nagne dobar gutljaj iz boce): Uffff, gorko je kao čemer…
ANĐEO
(pojavi se već u trenu kad je ostala sama, priđe joj): …Gorko je kao život…
NIRVANA
(ugleda ga i kao iz topa): Stoka odveo Omegu u zatvor.
ANĐEO
(sjedne kraj nje, ali na niski zid): …Zbog čega…?
NIRVANA
Nemam pojma… Možda mu se prohtjelo da zeza Omegu. Znaš Stoku – nema bez veze takav nadimak… (otpije još jedan gutljaj piva): Hoćeš li ti malo?
ANĐEO
Hvala, ja pijem samo vino.
NIRVANA
Da… Kažu da je misno vino najbolje…
ANĐEO
…Huliš dijete drago…
NIRVANA
Nemoj me zezati. Šta hulim? To je javna tajna. Vi popovi samo glumite dobrotu. Zaručili ste se sa majkom crkvom – kakva glupost. Otkad se sin zaručuje s majkom?! To je malo blesavo, zar ne?
ANĐEO
Cccc… kakve griješne misli…
NIRVANA
A ti kao nikad nemaš griješnih misli? (sjedne tako da joj suknja otkrije butine)
ANĐEO
Svi imaju griješne misli. Ali je snaga vjere u tome što čovjeka uspjeva otrgnuti od grijeha. Nažalost, grijeh dolazi…
NIRVANA
Jooooj nemoj molim te. (okrene se njemu, unese mu se u lice): Je li, a zašto te zovu Anđeo? Ti si nečiji anđeo-čuvar?
ANĐEO
Kad sam se zaredio dobio sam ime Angelus, a to na latinskom znači anđeo… I tako je ostalo jer narod voli davati nadimke.
NIRVANA
(otpije gutljaj piva): A ja mislila da je to zbog tvoje dobrote prema ljudima… Mmmm, više nije gorko… Anđele, ima li kakvog boga?
ANĐEO
(prekriži se): Kakvo pitanje postavljaš!
NIRVANA
Objasni mi… pokaži mi…
ANĐEO
…Vjeruješ li da je sve u prirodi uređeno? Vjeruješ li da postoji neki sustav po kojem se upravlja na svijetu?
NIRVANA
…Recimo da vjerujem.
ANĐEO
…To je Božje djelo. On vlada svijetom.
NIRVANA
Znači li to onda da je on uredio svijet baš ovako kakav jeste?
ANĐEO
On je zadao principe, a prepustio je ljudima da žive po tim principima.
NIRVANA
Znači on sve vidi i zna što se događa na zemlji?
ANĐEO
Otprilike… Recimo da je tako…
NIRVANA
Pa šta on kaže na nepravdu da Omegu odvedu u zatvor bez ikakvog posebnog razloga?
ANĐEO
Rekao sam ti – on je prepustio ljudima da žive po njegovim principima. Problem je u tome što se neki ljudi ne drže tih principa.
NIRVANA
A koji su to principi?
ANĐEO
Deset Božijih zapovijedi…
NIRVANA
Koliko ja znam Omega se nije ogriješio ni o jedan princip.
ANĐEO
Jeste. On je ubijao.
NIRVANA
Joj ubijao…! Ali bio je rat. I nas su tamanili neprijatelji… Morao je ubijati da ne bi bio ubijen.
ANĐEO
Bog ne opravdava ubijanje.
NIRVANA
Ali gleda ubijanje i ništa ne čini kako bi ga spriječio.
ANĐEO
Ne možeš biti tako isključiva.
NIRVANA
Meni se sve čini da je on prepustio đavlu da vlada zemljom i ljudima. Ne kaže se uzalud da je božije carstvo nebesko. Znači – život na zemlji pripada đavlu.
ANĐEO
Strašno griješiš kćeri…
NIRVANA
Dobro, zašto je dopustio da sva moja obitelj pogine u ratu? Zašto je dozvolio da ja budem silovana? Zašto je Omega ostao bez oka i mozak mu svakog trena može iscuriti iz glave…? Zašto?!?
ANĐEO
Ljudska zloba je za to kriva – i ljudska mržnja.
NIRVANA
A odakle one dolaze? Da ih Bog nije dozvolio – one ne bi postojale.
ANĐEO
Ne brini se ti – sve je pod njegovom kontrolom.
NIRVANA
…Hm, on kontrolira i tebe – zar ne?
ANĐEO
Ja sav pripadam Bogu.
NIRVANA
…I on ti ne dozvoljava da živiš kao muškarac? Reci mi – jesi li ikad spavao sa ženom?
ANĐEO
Nije sve u putenim užicima. Postoje duhovni prostori koji su puno ljepši od toga.
NIRVANA
Kako znaš ako nisi probao, kako možeš biti siguran da seks nije dobra stvar?
ANĐEO
A kako ti uopće možeš govoriti o putenim užicima kad si doživjela nasilje nad sobom?
NIRVANA
To i nije bio užitak – to je bilo silovanje!
ANĐEO
Ali ipak i dalje uporno radiš to isto s muškarcima.
NIRVANA
Zato što uživam u tome s normalnim ljudima, a ne siledžijama.
ANĐEO
(pomirljivo): …Na kraju… to je tvoj izbor…
NIRVANA
(naljutila se): …A ti si siledžija. Ti si siledžija jer siliš svoje tijelo da se ne ponaša prirodno. Zar nije sasvim normalno imati ženu, voljeti je i uživati s njom u zagrljaju?
ANĐEO
…Nirvana, ja poštujem tvoj izbor – poštuj i ti moj.
NIRVANA
Ok majstore. Vidim da si beznadežan slučaj. (otvori drugu bocu piva i pije)
ANĐEO
…Zamolio bih te nešto… Ostala si sama… Dođi večeras spavati u našu ubožnicu…
NIRVANA
A zašto to? Meni je ovdje lijepo. Doduše nema Omege. Ali izdražat ću dva dana dok ga ne puste iz ćumeza.
ANĐEO
Molim te poslušaj me. Sutra dolazi predsjednik i ne bi bilo lijepo da vidi kako iza kuće Božje ti sjediš i piješ pivo…
NIRVANA
Aha, to tebe žulja!
ANĐEO
Hoćeš li…?
NIRVANA
…Tamo se ne može cugati pivo?
ANĐEO
Ne može… Ali mogu ti dati čašu vina.
NIRVANA
Samo jednu čašu vina?
ANĐEO
…Dobro, možeš dobiti za ručak i večeru po jednu čašu vina…
NIRVANA
Misnog vina?!
ANĐEO
Drugog ni nemamo…
NIRVANA
Onda pristajem… Amen!
II. S L I K A
(Poslije dva dana, na svome mjestu sjedi Omega, ali bez svojih stvari. Puni lulu duhanom iz opušaka. Puši. Iz crkve izlaze Nirvana i Anđeo koji joj pomaže nositi njene i Omegine najlon vrećice. Kad ugleda Omegu Nirvana baci svoje vrećice i potrči mu u zagrljaj, poljube se. Anđeo ostaje po strani.)
NIRVANA
Kako je bilo?
OMEGA
Interesantnije nego u ubožnici.
NIRVANA
Vjerujem. U ubožnici je stvarno dosadno.
OMEGA
Ti si bila u ubožnici?
NIRVANA
…I mene je Anđeo sklonio da ne smetam…
OMEGA
Znači svakome prema zasluzi… Gdje je ono moje pivo što si kupila prije dva dana…?
NIRVANA
Bilo je po onoj: nije kome je namjenjeno – već kome je suđeno… Ono što je bilo namjenjeno tebi – popila sam… Zato sam ti jutros kupila novo pivo…
OMEGA
Neka si… Ionako je pivo jeftinije od mlijeka.
NIRVANA
…A u ubožnici sam pila vino. Anđeo mi je davao poslije ručka i večere po veliku čašu misnog vina. I mogu ti reći da je neusporedivo bolje od piva.
OMEGA
Nemam ja tih para da cugam vino… U nuždi vrag i muhe guta…
NIRVANA
Vino mi se toliko svidjelo da sam sinoć ušla u sakristiju i popila više od litre…
OMEGA
Napreduješ… Tako i treba. Ne treba se bojati da će ostati bez vina.
ANĐEO
(lagano im prilazi): Kako si mi prijatelju stari…?
OMEGA
Ah, onako kako drugi to hoće… Bio sam u ćuzi… Spasio sam obraz gradu.
ANĐEO
…Zašto?! Što se dogodilo?
OMEGA
Ništa se nije dogodilo. Samo sam izgleda nekima zasmetao. Valjda zbog predsjednika…
NIRVANA
(pogleda Anđela): Kao i ja…
OMEGA
Takva su vremena… Svatko svakome smeta. Čovjek je izgubio mjerilo tolerancije.
OMEGA
…A što je po tebi mjerilo tolerancije? (otvara pivo i pije ga)
ANĐEO
Božji zakon…
NIRVANA
…Koji glasi…?
ANĐEO
Radi ono što želiš da ti drugi radi, a ne radi ono što ne želiš da ti drugi uradi…
NIRVANA
Misliš da to pali kod ljudi? (uzima pivo iz Omegine ruke i pije ga, on se ne protivi)
ANĐEO
Svijet bi bio divan kada bi svi poštivali taj zakon.
OMEGA
Ali svijet se ne drži tog zakona a kamo li da ga poštuje.
ANĐEO
(nudi nekoliko novčanica Omegi): Uzmi molim te. Ovo je tvoje. Zaslužio si…
OMEGA
(pogleda u Nirvanu, pa u Anđela): Interesantno… A zašto sam zaslužio taj novac? I po čemu je moj…?
NIRVANA
(gura ga laktom u nadlakticu): Ma uzmi kad ti nudi…
ANĐEO
Pretpostavljam da nemaš… A znam da ti treba… Bio si u zatvoru i nisi mogao ništa zaraditi.
OMEGA
Znam da si dušebrižnik, ali ne mogu uzeti tu lovu. To je novac vjernika – a ja sam ateista. Dakle, nisam ga ni zaslužio…
ANĐEO
Zbog čega si izabrao kuću Božju kao svoj dom?
OMEGA
Zato što ima najbolju strehu u gradu i najbolju zavjertrinu… Ni oni klošari iza ugla nisu neki vjernici, ali znaju da je ovo najzaštićenije mjesto od nepogoda…
ANĐEO
(čučne kraj njega): Omega, prijatelju…ja sam kriv što te je Stoka stavio u zatvor…
OMEGA
…Pretpostavljao sam. Ne zamjerim ti… (prisjeti se): Aha… to tebe grize savjest! I zbog toga smatraš kako sam taj novac zaslužio.
ANĐEO
Tako je…
OMEGA
U redu je što si me i poslao u zatvor. U redu je i što te grize savjest. U redu je što mi nudiš novac… Međutim stvarno ne mogu primiti tu lovu. To je milostinja, a ja nisam prosjak. I kao što već rekoh, nije pravedno davati novac vjernika jednom nevjerniku… Zar je to teško razumjeti?
ANĐEO
Molim te Omega – uzmi ove novce… To je moj novac… Nije od vjernika…
OMEGA
Svejedno mi je… Ne dolazi u obzir…
NIRVANA
(uzme novac iz pružene Anđelove ruke): Ja ću uzeti tu lovu. Može?
ANĐEO
(vidi mu se suza u oku): Hvala kćeri… (brzo ode)
OMEGA
Zeznula si stvar. On sad smatra da se iskupio zato što me je strpao u ćuzu, a tebe u ubožnicu. A ja sam htio da ga peče savjest. Da uvidi kako ne može uređivati tuđu sudbinu i za to plaćati…
NIRVANA
(od srca se nasmije): Peći će njega savjest još dugo…
OMEGA
(trgne se): Misliš…?
NIRVANA
Aha! (broji novac): Jebo te, ima dosta love !
OMEGA
Po čemu si sigurna da će ga još peći savjest?
NIRVANA
…Kako ti ono mene zoveš kad se ko fol naljutiš na mene…?
OMEGA
…Vražić…? Vještica!
NIRVANA
Tako je…
OMEGA
U čemu je štos?
NIRVANA
Znaš li šta me je zamolio Anđeo…? Sinoć me je uhvatio u sakristiji kad sam krala vino. Oprostio mi je taj grijeh i čak mi dopustio da ga popijem, a onda me je lijepo zamolio da se skinem pred njim… I ja sam se lijepo i lagano svukla do gola… Bio je to pravi mali striptiz… Sve mislim da bih mogla promijeniti profesiju…
OMEGA
Ma zezaš me!
NIRVANA
Svega mi! Da si mu samo vidio lice… gorio je kao da ima vrućicu najmanje 42°.
OMEGA
(zagrcne se pijući pivo, ona ga potapše po plećima da dođe sebi, a onda se sasvim okrene njoj): E baš si vještica! I što je još bilo?!
NIRVANA
…A samo dan ranije je ljubio Papi ruku.
OMEGA
Nek si onda uzela lovu. (grohotno se nasmije): Njome je ustvari platio tvoj strip-tiz…
NIRVANA
Nemoj me zezati. I tebi treba. Ovo je naša zajednička lova. Idem kupiti bocu burgundca i prave cigarete, da obradujemo i grlo i pluća…
OMEGA
…On za mene više nije Anđeo. Nema Boga, nema anđela, nema neba, nema raja… Znaš šta: ako mi samo nešto opet počne srati o moralu – imam ga u šahu – reći ću mu da je bludnik!
NIRVANA
Koje ćeš cigare?
OMEGA
Svejedno mi je. Čuj, kupi gajbu piva i počasti onu našu ekipu.
NIRVANA
Ako ti tako kažeš… Nek klošari znaju da je bal! (diže se i kreće)
OMEGA
(dok ona odlazi): Uzmi dvije gajbe, posudi kolica iz supermarketa – pa nek budu orgije!
ANĐEO
(izađe iz sakristije čim je Nirvana otišla): …Moram ti još nešto priznati…?
OMEGA
(provocira): Što se nisi ispovjedio Papi?
ANĐEO
Molim te uzobilji se… Ne smijem to nikome reći osim tebi. Moji nadređeni u crkvi me ne bi razumjeli.
OMEGA
(i dalje ga provocira): Da nisi koga ubio?
ANĐEO
Ovo ti moram reći jer to naprosto mora izaći iz mene. Ne mogu s tim živjeti. Nemam drugu osobu osim tebe…
OMEGA
A ja mogu? Ok, pričaj.
ANĐEO
…Vidio sam Nirvanu sasvim golu.
OMEGA
(hladno): I ja sam… Ona i ja se ponekad kresnemo… Zapravo to radimo kad je njoj do toga… Ja čekam i dodjem na red poslije svih onih frajera koji joj plaćaju za to… Ispomažemo se… Pa prijatelji smo.
ANĐEO
Znam ja dobro da je ona bludnica… To je njen grijeh… A moj grijeh je što sam od nje tražio da se svuče preda mnom…
OMEGA
(glumi iznenađenje): E sad me zafrkavaš! Ne vjerujem ti ni riječi… (digne se i napravi krug oko njega)
ANĐEO
Možda ćeš mi jednoga dana ipak povjerovati…
OMEGA
(stvarno zainteresiran): Pa šta ti bi čovječe…?
ANĐEO
…Ne znam ni sam… Jednostavno je ta želja izašla iz mojih usta. Ne mogu se opravdati ni time da sam taj dan od radosti popio malo više vina…
OMEGA
(ponovo ga provocira): I šta si vidio…?
ANĐEO
Ljepotu.
OMEGA
Da, lijepa je Nirvana. Ali ne razumijem kako ti mogu pomoći. Ti pričaš o putenim čarima, a meni se čini da treba pomoć tvojoj duši. A upravo si ti taj koji je zadužen za ljudske duše…
ANĐEO
U tome i je stvar. Više mi ne izlazi iz glave onaj prizor… Dok je stajala onako obnažena ispred mene – ja sam bio ukočen – a krv mi je ključala… Tako nešto nikad nisam osjetio.
OMEGA
Da… poznato mi je to kočenje i ključanje… Momče, tebi je potrebno da se isprazniš…
ANĐEO
…Kako to misliš?
OMEGA
Prirodno pražnjenje. Jaja su ti puna, spermići ti prave džumbus u mozgu. Ti ćeš čovječe eksplodirati ako si ne dadneš oduška…
ANĐEO
Ali kako to govoriš…? Pa ja sam duhovno biće.
OMEGA
I ja sam duhovno biće osim što sam tjelesno… Mislim na elementarni seks. To što imaš u gaćama služi za više stvari osim samo za pišanje… Nemoj mi samo reći kako vjeruješ da tvoje kolege nisu nikad imale seks…
ANĐEO
Ali ja to nisam nikad!
OMEGA
Bolje ikad nego nikad… Sve u životu ima svoj prvi put.
ANĐEO
Ti me navodiš na grijeh…
OMEGA
Nemoj me zezati. Sam si sebe naveo na grijeh onog trenutka kad si poželio vidjeti golu Nirvanu.
ANĐEO
…U pravu si… Bože moj, što se sa mnom to događa…?
OMEGA
Sazrijevaš u muškarca prijatelju… Bilo je krajnje vrijeme.
ANĐEO
Ne znam kakvog to smisla uopće ima.
OMEGA
Ima smisla… Muškarcu je najprirodnija potreba na svijetu imati ženu.
ANĐEO
(nemoćno): Ali ona je bludnica.
OMEGA
Ali bludnica koja je dostojna poštovanja. Život joj je uzeo sve. Ostala je sama. Bori se kako zna: ne krade, ne ubija, ne laže… Jedino što čini blud, ali i ti si ga počeo činiti… (nasmije se): Kako bi bilo da je izvedeš na pravi put?
ANĐEO
Misliš da spasim njenu dušu?
OMEGA
Spašavajući njenu dušu – spašavaš i svoju dušu, a i svoje tijelo. Opet ti kažem: ako sad staneš – nadrljao si – pošizit ćeš… Znam i ja nešto o životu i duši…
ANĐEO
Moram razmisliti… Duboko vjerujem da će ovo ostati samo između nas dvojice…
OMEGA
Kad mi mene na vatri pekli ne bih otkrio tvoju tajnu…
ANĐEO
Vjerujem ti… (odlazi zamišljen nazad u sakristiju)
(Gasi se svjetlo na Omegi, a pali nadrugoj strani; obasjana je Nirvana, prilazi joj Stoka.)
STOKA
Kuda si krenula malena?
NIRVANA
(slaže novčanice): Ja za tebe nisam malena.
STOKA
O?! Ispričavam se. Ti si dama. Pa kako je dama provela zadnja dva dana bez svog zaštitnika?
NIRVANA
Omega nije moj zaštitnik nego prijatelj…
STOKA
(isprječi joj se na putu): Znači to se sad zove prijatelj?
NIRVANA
(nastoji ga zaobići, ali joj on ne da): Pusti me da prođem.
STOKA
(ugleda novce u njenoj ruci): Vidi male, izgleda da si honorarno radila? I još ne plaćaš porez državi… Ccccc…
NIRVANA
Šta ti zapravo želiš?
STOKA
(zamišljeno): A možda si to i ukrala nekoj svojoj mušteriji. Koliko ja znam tarifa jedne uličarke ne dozvoljava toliku zaradu u dva dana…
NIRVANA
Nisam ukrala. A tebi bi bilo bolje hvatati one što državu pljačkaju.
STOKA
Pokaži mi ih i ja ću ih uhititi kao od šale… Stvarno, od kud ti tolika lova ?
NIRVANA
To je zajednička lova Omegina i moja.
STOKA
Imate čak i zajedničku blagajnu?
NIRVANA
Rekla sam ti – mi smo prijatelji…
STOKA
Hm… Stalno izbjegavaš pravi odgovor. Sve mi se čini da si stvarno negdje digla tu lovu.
NIRVANA
Stoka, odjebi od mene!
STOKA
Vidi male… Ok, nemoj se ljutiti. Samo sam se šalio… (potapše je po ramenu): Možda ću i ja jednom biti tvoja mušterija, ha?
NIRVANA
Ne bih ti dala da plaćaš suhim zlatom! I dosta mi je više toga tapšanja po ramenu! Svi ste vi kao… ono… fini svijet… svi bi uboli a ne platili…
STOKA
(pljesne je po guzi): Još ćeš ti mene moliti…
NIRVANA
Ni u ludilu… Amen! (prođe ga i ode)
III. S L I K A
(Suton. Omega i Nirvana sjede na vreći za spavanje, ispred njih poluprazna gajba piva. Čuje se pijano pjevanje klošara kojima je Nirvana odnijela pivo i cigarete.)
OMEGA
Kako je čovjeku malo da bude sretan… Dobra cigareta, dobra kapljica i blisko biće…
NIRVANA
Dobro si to rekao. (otpije gutljaj vina pa zapali cigaretu)
OMEGA
Nirvana, ne razbacuj te opuške, trebat će nam kad ostanemo bez cigareta… Čovjek uvijek treba praviti rezervu… (skuplja opuške u najlon vrećicu)
KLOŠAR (off)
Živio Omega! Omega je Alfa!
KLOŠARI (off)
Živioooo! (zapjevaju neku pjesmu uz gitaru)
OMEGA
Nirvana, jesi li ikad do sad pomislila na udaju?
NIRVANA
Iskreno rečeno – nisam. Otkud ti sad – to?!
OMEGA
Onako, palo mi na pamet.
NIRVANA
(šaljivo): Ti to mene prosiš?
OMEGA
Ne prosim ni pare, a kamo li djevojke. Bio sam jednom oženjen, vidio sam da to znam i dosta mi je za cijeli život…
NIRVANA
Bio si oženjen? Pričaj mi o tome, kako izgleda brak.
OMEGA
Brak je mrak kad se nađe prava kombinacija. Ustvari ne mora to biti ni brak – bitno je da se ljudi razumiju.
NIRVANA
A ljubav…?
OMEGA
Ako se ljudi razumiju ljubav se rodi i odluče živjeti zajedno.
NIRVANA
Pa vi se niste razumjeli kad niste više skupa?
OMEGA
Ja sam nju previše razumio, a ona mene nedovoljno…
NIRVANA
Kako to misliš?
OMEGA
Znaš, kad živiš udvoje onda jedno drugom trebaju dati malo prostora za onog drugog. Ja sam joj davao toliko prostora da se ona izgubila u njemu… I tako je jednog dana otišla s drugim… Bilo je to pred rat. Poslije sam se javio u našu vojsku i bilo mi je skoro svejedno hoću li poginuti ili ne… Jednom sam naletio na tog njenog. On je bio na drugoj strani. Mogao sam ga ubiti, on je to vidio… ali skontao sam… ona bi protumačila kao da joj se svetim – i pustio sam ga. Njih dvoje žive i sad zajedno…
NIRVANA
Uh… baš blesavo… A niste imali djece.
OMEGA
Na svu sreću, ili nesreću – ne. (pauza): Pazi Nirvana nemoj o braku suditi samo na osnovu mog iskustva. Ti možeš biti sretnija od mene. Imaš sve uvjete za to. Lijepa si: pogledaj svoje okice, tu svoju divnu kosu… Mlada si, nisi glupa… Možeš naći nekog dečka koji te zaslužuje. Ima još dobrih momaka… nisu svi pokvareni…
NIRVANA
Svi me poznaju kao curu za seks.
OMEGA
Ne moraš čitav život biti to… Odseliš se lijepo u drugi grad i počneš život ispočetka…
KLOŠAR (off)
Živjela Nirvana!
KLOŠARI (off)
Živijelaaaa! (zapjevaju novu pjesmu uz gitaru)
ANĐEO
(izađe iz sarkristije): Kakav je povod ovom slavlju? (sjedne kraj njih na niski zid)
OMEGA
…O stari prijetelju… Jesi za pivo? (ovlaš poljubi Nirvanu): Ah slavlje… zar nije očito da slavimo vjeru… Vjeru u ljubav…
NIRVANA
(premjesti se i sjedne s druge strane Omege da ne bude blizu Anđela): Anđele, što piješ? Mi imamo samo pivo…
ANĐEO
Kćeri, hvala ti.
OMEGA
Hoćeš li ili nećeš pivo?
ANĐEO
Hoću.
NIRVANA
(otvori mu pivo i da mu ga): Izvoli…
ANĐEO
Hvala… (nasmiješi se Nirvani, zatim se okrene Omegi): Prijatelju… nisi nikome pričao o onome…
OMEGA
Zar sumnjaš u mene?
ANĐEO
Ne sumnjam… Samo želim biti siguran
NIRVANA
…Smetam li možda?
ANĐEO
Ne smetaš… (kucne se sa njima, svatko, poslije “u zdravlje” – pije iz svoje boce)
OMEGA
Mi smo trio… Anđele, razgovaramo Nirvana i ja o braku. Što ti misliš o tome?
ANĐEO
Brak je svetinja.
NIRVANA
(razrogači oči): Zbog čega?!
ANĐEO
Pa Bog je blagoslovio brak.
NIRVANA
Čak i onaj koji nije sklopljen u crkvi…? Ako se ja ikad budem vjenčavala, u što sumnjam, neću se vjenčati u crkvi zato što ona ne dozvoljava razvod.
OMEGA
A tko te tjera da se vjenčaš u crkvi? Možeš imati građanski brak…
ANĐEO
Ali tad brak nije blagoslovljen… Doduše sve više ljudi misli kao i Nirvana.
NIRVANA
…Zapravo brak nije ni potreban. Dovoljno je da ljudi žive zajedno i imaju sva prava.
OMEGA
Stari, recimo da ti nisi duhovno biće, dakle ovo je samo teoretsko pitanje: da li bi mogao zamisliti sebe kako živiš u zajednici s nekom ženom a da to nije brak?
ANĐEO
Otkud ti takvo pitanje?!
OMEGA
Pa rekao sam da je pitanje samo teoretsko, hipotetsko…
ANĐEO
…Nisam o tome nikad razmišljao… Ne znam… trebao bih biti drugačiji nego što jesam…
NIRVANA
(digne se i priđe mu): A kakav bi, života ti, to trebao biti?
ANĐEO
Morao bih sasvim drugačije razmišljati nego do sad…
KLOŠAR (off)
Živio Anđeo!
KLOŠARI (off)
Živioooo! (zapjevaju treću pjesmu uz gitaru)
OMEGA
…Iskreno rečeno, trebao bi naći neku normalnu, neiskvarenu ženu… Jer ti nemaš nekog osobitog iskustva s ženama…
NIRVANA
…Otkud znaš da ga neće imati ako se odluči na vjenčanje… Prvo treba isprobati kako se može živjeti udvoje pa će onda odlučiti…
ANĐEO
…Vi me zezate… Pa ja sam sebe obećao prije petnaest godina da ću služiti samo crkvi…
OMEGA
(provocira): To je dakle; ti misliš da bi u braku morao služiti ženi… Znači trebaš prvo naučiti neke stvari o braku…
ANĐEO
Od tebe…? (dobroćudno se osmijehne)
OMEGA
Možeš i od mene, a i od nekog uspješnijeg nego što sam ja. Zapamti prvo pravilo: u braku nema pravila – svaka osoba i svaki par ima svoja uvjerenja i vidi svoj brak drugačije od drugih… Ostalo pitaj nekog tko je iskusniji od mene, na primjer Stoku…
STOKA
(kao da ga je time prozvao): Kakav je to tulum bez mene?
OMEGA
(Nirvani, tiho): Mi o vuku, a stoka na vrata…
NIRVANA
(prasne u smijeh): E volim te što si takav!
ANĐEO
(daje Stoki mjesta na niskom zidu kako bi i on sjeo, obraća se njemu): …Ljudski je družiti se. Druženje rađa ljubav…
STOKA
(skida kapu i stavlja na zid): Da… Čovjek je društvena životinja… (začuje klošare koji su već pijani i preglasni su): Šta su se oni tamo toliko razgalamili…? Dižu revoluciju?
OMEGA
Pusti ljude… Jesi za pivo?
NIRVANA
(namigne Omegi): Ili da nagovorimo našeg anđela-čuvara neka nam donese malo misnog vina?
ANĐEO
Nirvana, uozbilji se. Imaš više od dvadeset godina…
STOKA
Ah, današnja mladež… Sve su gori od prethodnih generacija. A i rat ih je iskvario.
OMEGA
Misliš? Prije bih rekao da su prerano sazrjeli zbog rata. Eto, Nirvana ti je očit primjer. S četrnaest godina joj se izdogađalo toliko toga što joj se ne bi dogodilo do današnjeg dana. Jebi ga…
NIRVANA
(letargično): …Sve to ulazi u životni staž…
(Odjednom nestane Stokina kapa sa zida jer ju je uzeo neki od klošara koji pjevaju.)
KLOŠAR (off)
Živjela Stoka!
KLOŠAR (off)
Živjelaaaa! (zapjevaju četvrtu pjesmu, ali to je više roljanje nego pjevanje)
STOKA
Ovi se izgleda zajebavaju sa mnom…
OMEGA
Ljudi su samo malo popili. Pa i ti popiješ…
ANĐEO
I meni su to isto vikali… Pusti ih…
STOKA
Ne, ne… Ovo je već previše… Morat ću djelovati… (digne se sa zida, ugleda da nema kape, to ga naljuti): Jebem li im majku! (izvadi pendrek)
(Budući je Stoka otišao prema klošarima uskoro se začuju udarci pendreka, jauci, kletve, trčanje, razbijanje boca, zatim tišina.)
STOKA
(vraća se čisteći kapu): Neće oni mene zajebavati! Kako sam jednog opleo, garant će završiti na traumatologiji…
OMEGA
Zašto si nam napravio fajront…?!
STOKA
Išli su mi na živce!
ANĐEO
Nije lijepo istresati svoj bijes… Zaboravljaš da je ljudski opraštati…
STOKA
Ne opraštam više nikom! Izvukao sam živu glavu iz rata u kojem su ginuli samo siromasi… Na frontu nije bilo ni jednog tatinog sinčića. Jedva sam ulovio ovaj posao i želim ga savjesno obavljati…
NIRVANA
A što bi rekao Omega? Što je on dobio od rata…? Ima jedno oko i ona dva ordena, nema invalidsku mirovinu, ali ima pola lubanje otvoreno… Ima stan u koji se uselio neki … Bez veze kukaš… Nitko ti nije poginuo, nitko nije silovan, u svom si stanu…
STOKA
Nirvana, šta se ti petljaš? Nisam ja kriv što je Omega toliko najebao! Moglo je i mene slično zlo zadesiti kao i njega, moglo je Anđela…
ANĐEO
Smirite se ljudi… Pa kamo vas sve to vodi? Rat je iza nas i tu se više ništa ne može napraviti… Gledajte malo naprijed…
NIRVANA
Anđele, mene samo pogađa sva ta nesreća. Nepravedno je to što se dogodilo Omegi…
STOKA
Znači trebalo se i meni dogoditi?!
NIRVANA
(Stoki): Nisam to rekla… (Anđelu): Zašto neki imaju puno više od života, u našem slučaju i od rata, a neki – ništa?!
OMEGA
Nema tu odgovora draga Nirvana… Ne može na to odgovoriti ni Anđao, a čini mi se ni Bog!
ANĐEO
(prekriži se): Omega… opet huliš…
OMEGA
Jeeee l’? Neka hulim – ako sam zgriješio – zaslužit ću kaznu kad odem gore… A sad me živo boli briga…
STOKA
Možda treba razmišljati kao Omega… Samo ime mu kaže da se pomirio sa životom i sudbinom.
OMEGA
Nisam ja nikad ni bio u sukobu s životom, nego život sa mnom… A ako hoćeš – meni je najvažnije što sam se ja pomirio sa samim sobom… Ma boli me đon za sve… Meni se više ništa ni lijepo ni ružno ne može dogoditi…
NIRVANA
Ma pravi si bodisatva…! Voljela bih biti kao ti… pa makar nemala jedno oko…
OMEGA
Nemoj tako Nirvana… Tvoje oči su moje mandale, a kosa ti je skladna kao najjača mantra… Om mani pade hum…
STOKA
(Omegi): Može li sad jedno pivo?
OMEGA
Uzmi…
STOKA
Ne možeš mi sam dodati…?
OMEGA
Imaš ruke.
STOKA
Tebi je sad krivo što sam rastjerao onu bandu. Jebi se Omega! (uzme sam pivo iz gajbe, otvori ga i bez zdravice nagne i pije, popije skoro pola boce)
OMEGA
Ne možeš od nekog tražiti cugu – a istovremeno ga i zezati…
STOKA
Otkad si postao tako osjetljiv?
OMEGA
Oduvijek sam isti – samo što me ti ne poznaješ…
STOKA
(otpije ostatak boce, podrigne): Vidim ja da nisam dobrodošao… (ode)
NIRVANA
Kako Bog može držati na zemlji ovakvu budaletinu…!
ANĐEO
Bogu pripadaju sva bića ovog svijeta – pa i Stoka.
NIRVANA
Anđele zbilja te ne kužim… Kako ti maš toliko razumijevanja za jednu ovakvu pojavu kao što je Stoka?
OMEGA
Tako su ga naučili…
ANĐEO
…Čovjek se treba takav roditi.
NIRVANA
Ili ne roditi…
KLOŠAR (off)
Živjela sloboda!
KLOŠARI (off)
Živjelaaa! (čuje se napjev pjesme We Are The Champions grupe Queen)
OMEGA
Nirvana, odnesi im još po jedno pivo… Poslije svega će im biti slađe…
(Ona ga posluša i odnese nekoliko boca piva.)
ANĐEO
…Moram u crkvu… vrijeme je molitvi…
OMEGA
Nemoj zaboraviti o čemu smo pričali… Volio bih da nastavimo razgovor…
ANĐEO
Nastavit ćemo… Vidimo se…
NIRVANA
Gdje je Anđeo?
OMEGA
Mora moliti…
NIRVANA
Kad ćemo mi meditirati…?
OMEGA
Sutra… A večeras ćemo dokrajčiti ovo pivo…
NIRVANA
(s osmjehom): Amen!
IV. S L I K A
(Obasjan je samo onaj dio scene koji je blizu vrata sakristije. Anđeo izlazi iz sakristije, a Stoka ga čeka.)
ANĐEO
Zašto si onoliko bezobrazan prema Omegi?
STOKA
…I ti si me samo zato zvao?!
(Nirvana je krenula s kolicima samosluge da vrati gajbe i boce piva, ali budući je čula njihov razgovor zaustavila i sakrila iza grma.)
ANĐEO
…I sam znaš koliko si se ogriješio o Omegu…
STOKA
Ja se ogriješio o Omegu?! Pričaš gluposti!
ANĐEO
Jučer mi je bio na ispovijedi jedan čovjek. I znaš što mi je priznao?
STOKA
(ignorantski): Ne interesira me…
ANĐEO
Ovo što ću ti reći zapravo ne bih smio… Međutim želim da budeš svjestan kako ljudi znaju više nego što bi ti to volio…
STOKA
Ne znam o čemu ti to pričaš…
ANĐEO
U pitanju je jedan zaista častan čovjek, iskren vjernik… On mi je povjerio kako si ga ubijedio da je Omega mrtav.
STOKA
Pa što onda? Omega se ionako često ponaša kao kakav mrtvac…
ANĐEO
Stvarno si bez trunke obraza… Kad si to rekao čovjeku ovaj je otišao u stambeno i izjavio kako je Omegin stan prazan, kako je Omega mrtav… Dao je tvoj broj telefona i ti si to iz policije potvrdio… I na osnovu svega toga sad je taj čovjek u Omeginom stanu – i on zbog svega toga, zbog tvoje laži, zbog birokracije – ne može u svoj stan… E Stoka… gdje će ti duša…
(Nirvana je zinula od čuda jer je iznenađena spoznajom.)
STOKA
Znaš šta: ako i jednu jedinu riječ koju si sad izgovorio ponoviš Omegi ubit ću Boga u tebi…
ANĐEO
(prekriži se): …Neću reći, ali ne zato što te se bojim, nego zato što znam da bi pala krv kad bi Omega saznao za to. I sam znaš da bi on poludio kad bi to saznao… A ja znam kakav je Omega kad podivlja… Ti si mali zeko za njega, ne bi ti pomoglo ni to što si u policiji niti to što imaš pištolj…
(Počinje padati kiša, Anđeo i Stoka se razilaze. Nirvana žuri u samouslugu. Šum kiše je probudio Omegu. On puni lulu opušcima i puši. Kiša se pretvara u jak pljusak koji mu, iako je zaklonjen pod strehom crkve – ugasi lulu.)
OMEGA
(sjedne u lotos položaj, a ruke sklopi u đana mudru tako da mu obje šake isprepletenih prstiju počivaju u krilu, a dlanovi su okrenuti nagore, sagne glavu na grudi, pa je lagano digne, oko mu je zatovreno, duboko uzdahne): Padaj, padaj kišo… Dugo nisi podarila zemlju svojom čistoćom… Padaj kišo, nahrani ovu jadnu zemlju svojom svježinom, daj joj snage, daj joj život… Vrijeme je da zemlja ozdravi, a samo je nebo s kojeg dolaziš može ozdraviti… Oplodi zemlju svojom svježinom, vrati ljudima zdrav razum, izlječi bolesne, okrijepi umorne… Ma padaj kišo do potopa… Očisti zemlju od smrada i smeća… I isperi već jednom sva govna u ovom tužnom gradu… Teža će govna potonuti, a za lakša će se pobrinuti pošten svijet… (cijelo vrijeme u pozadini se čuje prigušena glazba J. M. Jarrea “Oxygene”)
(Zatamnjenje, a kad se upali svjetlo vidi se kako Omega stavlja svoju garderobu po grmlju kako bi se osušila od kiše. Nirvana se vraća, ugašena joj cigareta u ustima, tužna je jer je sasvim na kratko ošišala svoju kosu, izgleda kao pokislo pile, u najlon vrećici nosi samo jedno mlijeko i dvije boce piva. Omega je ugleda i pritrči joj.)
OMEGA
Nirvana, ljepoto, šta si to uradila sa svojom kosom? Tko te je tako ošišao?! (obilazi oko nje, ne može se načuditi, dodiruje kratke pramenove njene preostale kose)
NIRVANA
(nemoćno se osmijehne): Nemoj mi samo reći da sam najružnija na svijetu…
OMEGA
Ah, lijepa si ti meni i ovako, kako ne bi bila lijepa! Jedino što sam ja navikao na svoju Nirvanu s dugom kosom… (pomiluje ju po ošišanoj kosi)
NIRVANA
(ganuta je skoro do suza): Morala sam prodati kosu… Obećala sam jednoj gospođi svoju kosu…
OMEGA
(u nedoumici): …Hm, a zašto si joj obećala svoju kosu…?
NIRVANA
…Gospođi se svidjela moja kosa… i dobro ju je platila… (iz džepa joj ispadne presavijeni papir)
OMEGA
(ugleda papirić i stane na njega): Nirvana, molim te odnesi onom starom jedno pivo… Dužan sam mu… Hoćeš li…?
(Nirvana ode s pivom. Omega se sagne i digne papir.)
OMEGA
Račun…? A u vražju mater – pa ona je abortirala! (brzo sakrije račun u džep)
NIRVANA
(vrati se i sjedne na drvenu gajbu, otvori mlijeko i pije ga): Mogla bih te počastiti. Ako hoćeš mogu otići po još piva…
OMEGA
Nema problema. Ako mi zatreba dogovorit ćemo se… Trebala si mi reći za kosu. Mogao sam ja prodati ono svoje ordenje. Ionako od njega nemam baš nikakve koristi. U muzeju ili kazalištu bi mi sigurno dobro platili za tako nešto…
NIRVANA
Ti si lud! Ma šta ćeš prodavati ordenje?! Krvario si za njega… Zaslužio si ga! Nemoj sebe obezvrjeđivati…
OMEGA
Dok sam krvario nisam mislio na to. Bilo je važno sačuvati glavu na ramenu… Čuj Nirvana… Sad će doći Stoka. Hajde pravi se da spavaš jer imam jedan posao s njim – pa nek misli da ti nisi svjedok toga… Ma šta čula, nemoj reagirati. Važi li?
NIRVANA
Amen!
OMEGA
Ma ti si prava! (poljubi je u obraz, a ona mu uzvrati poljubac)
NIRVANA
(uvuče se u svoju vreću za spavanje): Hej, dat ćeš mi neki znak kad ću se probuditi… Možda stvarno zaspem – pa da ne prespavam cijeli dan…
OMEGA
(priđe joj i pokrije joj glavu svojim šalom koji skine sa sebe): Ništa ti ne brini ljepoto…
STOKA
(dolazi lagano, grickalicom siječe i čisti nokte, zvižduće): Evo mene…
OMEGA
Vidim… Jesi li donio lovu?
STOKA
…Primaš li čekove…?
OMEGA
Zajebi to… Volim keš.
STOKA
Gdje su ti značke?
OMEGA
(pretura po svojim najlon vrećicama i pronađe ordenje, pljune na oba, pa ih glanca maramicom, gleda Stoku kako je raširio oči): Očito prvi put vidiš pravo ordenje…
STOKA
A što se glupiraš…
OMEGA
Da vidim lovu.
STOKA
(izvadi svježanj novčanica iz džepa): Evo. A gdje su papiri od ordenja…?
OMEGA
Tu su… Šta će ti oni?
STOKA
Pa ako ćeš mi prodati ordenje, trebam imati i papire.
OMEGA
Ali na njima je moje ime.
STOKA
…Lako se to prepravi… Pa ne radim uzalud u policiji…
OMEGA
Cccc, kakav si prevarant! (traži certifikate od ordenja, pronađe ih i da)
STOKA
(čita): …Orden za hrabrost… orden za ratne zasluge…
OMEGA
…Rekao sam ti da ti orden za hrabrost ne dam ispod dvadeset tisuća… Onaj drugi može i za deset tisuća…
STOKA
…Da to nije preskupo…
OMEGA
Jebi ga… Moj mozak i moje oko vrijede više od trideset tisuća…
STOKA
To je samo tvoja procjena.
OMEGA
(nađe papir i pokaže mu): Gledaj šta tu piše, ratni vojni invalid 50 %! To je procjena lječničke komisije.
STOKA
…Ali tebi ovo ordenje ništa ne znači…
OMEGA
Da, ali tebi znači…! Stoka nemoj me jebavati… Hoćeš li kupiti moje ordenje?
STOKA
Pa kad bi mi obje dao za dvadeset tisuća…
OMEGA
Zaboravi! I odjebi od mene.
STOKA
(pomirljivo): Ma daj… što se ljutiš… Skupa smo jeli govna u ratu…
OMEGA
Ali ih sada skupa ne jedemo! Ti jedeš sa ženom i djecom u svome stanu… Hoćeš ili nećeš?! Ako nećeš sad ću ih stući čekićem…
STOKA
(uzdahne): Hoću…
OMEGA
Daj lovu.
STOKA
(da mu novčanice): To je sve…
OMEGA
(broji novac): Frajeru, ovdje je samo dvadeset pet tisuća… Hoću još pet…
STOKA
Nemam majke mi…
OMEGA
(istrgne mu certifikate iz ruke i istovremeno mu da oba ordena): E kad mi doneseš ostatak dobit ćeš papire. Bez papira se ne možeš praviti važan s ordenjem… (namigne)
STOKA
(dok skoro zaljubljeno gleda u ordenje): Nezgodan si igrač…
OMEGA
Vrlo nezgodan… I ti to dobro znaš…
STOKA
Nego pitao bih te nešto neslužbeno… Imaš li ti šta s ovom malom?
OMEGA
(unese mu se u lice): Nju ne smiješ ni sanjati. Jesam li bio jasan?!
STOKA
Tako sam otprilike i mislio… Znači ona je tvoja… Samo pazi da ne zaradiš neku boleštinu…
OMEGA
Ne brini se ti za mene… a ni za nju. Ovo ti zadnji put kažem i najozbiljnije mislim.
STOKA
…Dobro, dobro… Šta si toliko zapjenio! (kao za sebe): A tko zna, možda su već i zaručeni…
(Reflektor obasja Nirvanu: ona je otvorila dopola jedno oko, ali oni to ne vide. Zatamnjenje.)
V. S L I K A
(Nirvana šije poderanu bluzu. Anđeo izlazi iz sakristije noseći litru vina i tri čaše. Raspoložen je, osmijeh mu lebdi na licu.)
ANĐEO
Gdje je moj prijatelj?
NIRVANA
(ne gledajući ga): Otišao je… Treba se sresti sa Stokom…
ANĐEO
Hm, ne znaš zašto?
NIRVANA
…Prodao mu je svoje ordenje prije tri dana i sad mu je odnio i papire od tog ordenja.
ANĐEO
…Nevjerovatno! Zašto je to napravio…? Ah, baš je Omega čudan. Prije neokoliko dana dao sam mu dovoljno novca da može živjeti od njega najmanje mjesec dana, a on je sve to potrošio s klošarima…
NIRVANA
Ako si stvarno prijatelj Omegi… zašto mu ne pomogneš…?
ANĐEO
(šokiran): Pa zar mu ne pomažem?!
NIRVANA
…Da si mu pravi prijatelj rekao bi mu istinu…
ANĐEO
Kakvu istinu?!
NIRVANA
O njegovom stanu… Čula sam tvoj razgovor sa Stokom… Zašto ne pomogneš Omegi da dobije nazad svoj stan…?
ANĐEO
(zbunjen je): Kako da mu kažem za stan…? Kad bi on to saznao – ubio bi Stoku… A imam li ja pravo izazvati nečiju smrt?
NIRVANA
Zašto misliš da bi zbog toga Omega ubio Stoku?
ANĐEO
Zato što je takav… Nagao je… nekad se ne zna kontrolirati… Lako pada u afekt…
NIRVANA
Znači osuđuješ Omegu da živi kao beskućnik…
ANĐEO
Bog mi je svjedok da imam dobre namjere… Ja volim sve ljude jednako…
NIRVANA
Ja ne volim. I mislim da to nije moguće… Mislim da bi bila u stanju odsjeći pimpek onom idiotu koji me je silovao – i pustiti ga neka iskrvari do smrti… (pauza): Izgleda mi Anđele da ti na znaš pomagati ljudima…
ANĐEO
Eto… sad više nisam ni dobar čovjek.
NIRVANA
Ne, to ja nisam rekla. Ti jesi dobar čovjek, ali jednostavno se ne znaš snaći u nekim situacijama… A to zato jer nisi čovjek od ovoga svijeta… Za tebe je samo – nebo…
ANĐEO
(nastoji okrenuti razgovor u drugom smijeru): Zar misliš da ti ne možeš zaslužiti nebo?
NIRVANA
Dosadašnjim životom zaslužujem bar jedan bijeli oblačić… Za kasnije ćemo vidjeti.
ANĐEO
Nikad nije kasno da se čovjek pokaje za svoje grijehe i da izađe na pravi put.
NIRVANA
Jedino što čovjek treba sam za sebe doći do te spoznaje… Jer ako mu je to nametnuto teško da će ikad stići u raj…
ANĐEO
…Jesi li se kad zapitala kad ćeš ti doći do te spoznaje…?
NIRVANA
Svako jutro se to pitam… Grozno je to što još ne vidim mogućnost izbora…
ANĐEO
…Pa imaš završenu školu… Vjerovatno bi se mogla zaposliti… Hoćeš li da se raspitam za neki posao…? Kad bi zarađivala mogla bi naći i neku sobu ili čak stan…
NIRVANA
…Ne volim moliti ljude…
ANĐEO
Ne moliš me… Ja samo predlažem… Tada bi mogla naći i nekog dobrog muškarca…
NIRVANA
A ti si kao agencija za spajanje usamljenih srdaca?
ANĐEO
Zašto to tako gledaš…? Samo nastojim pomoći…
NIRVANA
A što ako mi karma to ne dozvoljava?
ANĐEO
Vjerujem da se sudbina može izmjeniti… Duša ima svoj put i mimo onog što je zapisano…
NIRVANA
Oooo, to je nešto novo kod tebe…
ANĐEO
Važna je volja… i vjera u uspjeh…
NIRVANA
(s crkve otkuca šest puta): Auuuu, pa imam zakazano… Oprosti anđelak, ali moram ići… U pitanju je jedan moj stalni pacijent. (namigne mu, poljubi ga ovlaš i žurnim korakom krene, naleti na Omegu): Stari, žurim… vidimo se… Pusa… …
OMEGA
(okrene se i pogleda za njom): Jebo te život… Prije tri dana je imala ab i već ide… (ugleda Anđela): Kako je…? Šta ima…?
ANĐEO
…Glupo se osjećam… Upravo sam joj htio predložiti da se prestane baviti svojim poslom a ona ode…
OMEGA
Ne znam šta bih ti rekao na to… Sad vidiš da ti nisam bez veze pričao kako bi bilo dobro izvući se iz svega…
ANĐEO
… Nirvana mi je rekla da si Stoki prodao svoje ordenje…
OMEGA
Jesam, pa šta? Skuplji su žetoni za rulet nego to ordenje.
ANĐEO
Tužno je što sebe još više srozavaš.
OMEGA
Ne srozavam se. Jednostavno sam napravio ono što sam trebao odavno napraviti. To ordenje mi ništa ne znači, samo me podsjeća na godine rata i prijatelje koji su ih zaslužili više od mene, ali ih ili nisu dobili, ili ih imaju – ali su mrtvi…
ANĐEO
Pitam se šta ćeš sljedeće prodati.
OMEGA
Heh… Nirvana je prodala svoju kosu zato jer se nekoj gospođi njena kosa svidjela… A ja najozbiljnije razmišljam kako bi bilo da prodam jedan svoj bubreg…
ANĐEO
Ti si totalno poludio.
OMEGA
Osjetim li to srdžbu u tvome glasu Anđele?
ANĐEO
(ironično): Dobro se nisi sjetio prodati srce…
OMEGA
Ima vremena i za njega! Njega ću oporučno ostaviti medicinskom fakultetu, dakle mogu ga prodati za života. Ionako su mnogi prodali svoje srce i u ratu, a bogme i poslije rata. A što se tiče bubrega, to je najmanji problem. Ako mogu živjeti s jednim okom – mogu i s jednim bubregom.
ANĐEO
(sarkastično): Pa što ne prodaš cijelo tijelo?
OMEGA
Čovječe, ideja ti je super! Ionako nemam love za sahranu, nemam parcelu na groblju… Onda je zbilja mudrije unovčiti svoju kožu nego da me besplatno seciraju studenti medicine…
ANĐEO
(nastoji promijeniti temu): …Donio sam vino… Mislio sam da nas troje popijemo… Nirvana je otišla, jesi li ti za jednu čašu?
OMEGA
U čiju čast ćemo piti?
ANĐEO
Stari prijatelji ne trebaju imati neki osobit povod da bi popili dobru kapljicu.
OMEGA
Šta misliš da li bi bolje prodao svoje organe pojedinačno ili da prodam cijeli organizam? Nešto mislim da je to kao kod dijelova za automobil. Kad ih kupujueš pojedinačno skuplje plaćaš nego cijeli automobil… (zamišljeno): Da da, bolje je da prodam svaki organ posebno…
ANĐEO
(nasipa vino u čaše): Molim te Omega nemojmo više o tome.
OMEGA
(uzima ponuđenu čašu vina): Ali to mi je egzistencijalno pitanje. U ubožnicu neću, stana nemam jer je neki kreten u njemu – i nema teorije da dokažem da je moj kad nemam papira, a arhiva u stambenom je izgorjela… Samo želim proživjeti onoliko koliko mogu…
ANĐEO
(najzad prihvaća njegovu igru): Živio govornik!
OMEGA
Živio slušatelj! (popije skoro pola čaše, a Anđeo samo jedan gutljaj)
VI. S L I K A
(Praskozorje. Omega spava u svojoj vreći za spavanje, hrče, kraj glave mu tranzistor s kojeg se tiho čuje glazba. Nirvana dolazi, (zapravo prolazi kroz salu) umorno se vuče, pritajeno je prati Stoka i povremeno pije vodku iz pljoske. Na grudima mu Omegino ordenje, mumlja neku melodiju, pijan je. Tek kada dođe na scenu Nirvana primjeti kako je Stoka prati.)
STOKA
Jesi za pićence lutko…? (nudi joj pljosku s vodkom)
NIRVANA
(pogleda ga arogantno): Ne pijem sa svakim… I nisam ničija lutka.
STOKA
Ma hajde malo, zagrijat će te… A i okrijepiti poslije treće smjene…
NIRVANA
…Neću još dugo… Umorna sam i odlučila sam ići u prijevremenu mirovinu…
STOKA
Udat ćeš se…?
NIRVANA
Ne žudim, ali danas je svašta moguće…
STOKA
Šteta za jednu takvu mačku.
NIRVANA
Na mlađima svijet ostaje…
STOKA
Hahahaha… ta ti je dobra… (zvecne pljoskom po ordenju)
NIRVANA
Lijepo si se okitio. Kao paun…
STOKA
Zašto da ne? Zaslužio sam ih…
NIRVANA
Ali su ti ih zaboravili dati…?
STOKA
Šta si htjela time reći…?
NIRVANA
Ništa… Bulaznim… I Omega ima isto takvo ordenje…
STOKA
(priđe joj, uhvati je za ruku): …Daj popij gutljaj… Što si takva… A poslije ćemo se zabaviti.
NIRVANA
(otima se): Pusti me…
STOKA
(pokušava je poljubiti, ona mu izmiče): Ah… jesi neka… A Omegi daš…
NIRVANA
Stoka, pusti me, zvat ću Omegu…
STOKA
Hej, kako bi bilo da malo radiš za mene. Ja ću ti biti bolji gazda…
NIRVANA
Ne radim ja ni za koga – samo za sebe.
STOKA
Hoćeš reći kako Omega nije tvoj makro?!
NIRVANA
Nije ni on – ni itko drugi. Pusti me… (okreće se ne bi li vidjela nekog u blizini)
STOKA
Ok, pustit ću te ako popiješ par gutljaja sa mnom…
NIRVANA
(prihvaća pljosku i pije iako joj ne prija): Kakav ti je ovo otrov? (vraća mu pljosku)
STOKA
Vodkica… Da ne bi limun? Tonik?
NIRVANA
Eto, popila sam malo. Sada me pusti.
STOKA
Pa čekaj da zapalimo cigaretu… Kud si navalila… (vadi cigarete i nudi je, ona uzima)
NIRVANA
…Ti baš namjeravaš sa mnom prikratiti sebi svoju treću smjenu…
STOKA
…Nemoj tako… Pa samo pričamo…
Iz crkve se začuju orgulje, to Anđeo vježba Bachovu Toccatu i Fugu (BWV 564), međutim ni to ne budi Omegu jer on čvrsto spava.
STOKA
Evo imamo i svirku, žurka može početi…
NIRVANA
Stoka ne budi stvarno stoka – pusti me!
STOKA
Ma jebem li ti sunce mene zajebavaš! (uhvati je i prodrma, a istovremeno joj nastoji strgati gaćice)
NIRVANA
Ne radi to – zažalit ćeš!
STOKA
Ni riječi više!
NIRVANA
Ubit ću te ako me siluješ! (grebe ga po licu)
(Nastoji je oboriti na tlo, glazba prestaje, uskoro se pojavljuje Anđeo na vratima sakristije, vidi scenu, nestane s vrata unutra i tren potom pojavi se sa velikim misnim križem.)
ANĐEO
(stavi križ ispred sebe): Stoka, pusti Nirvanu.
STOKA
O, tu je i anđeo-čuvar… Nemoj me i ti još zajebavati… (oborio je Nirvanu na tlo)
ANĐEO
(prišao mu je i gura ga od Nirvane): Čovječe, pa i ti imaš kćerku…
STOKA
Odjebi budaletino! (okrene se i nokautira Anđela i on padne kraj Nirvane, klekne nad Nirvanom i razvezuje hlače)
NIRVANA
(dohvati križ iz ruku onesviještenog Anđela, zamahne njime): Opomenula sam te! (udari ga iz sve snage po glavi, Stoka se prevrne kraj nje, a ona ga nastavi udarati križem po glavi): Lijepo sam te opomenula idiote! (skine Omegino ordenje s njega i sakrije ga u stoju torbicu, klekne nad Anđelom i blago ga šamara po obrazima, ovaj dođe k sebi)
ANĐEO
(dolazi k sebi, ugleda krvav križ i Stoku kojem je glava sva u krvi): Šta se dogodilo?
NIRVANA
Sve je u redu…
ANĐEO
Kako će biti sve u redu… pa vidi, on je sav u krvi. (digne se i pogleda ga, stavi mu prst na vratnu žilu kucavicu): …On je mrtav… Šta se zapravo dogodilo…?
NIRVANA
Ništa… Vidio si i sam: pokušao me je silovati, a ja sam ga tresnula nekoliko puta po tintari…
ANĐEO
Ubila si ga… (prekriži se): Što ćemo sad…?
NIRVANA
Treba se riješiti budale…
OMEGA
(probudio se, diže se, polako im prilazi i pokušava shvatiti što se dogodilo): Ovdje je bilo vrlo burno…
NIRVANA
Kreten se pravio važan i htio je ono što ne može dobiti…
ANĐEO
Stoka je mrtav.
OMEGA
Ti si ga ubio?
ANĐEO
Pokušao je silovati Nirvanu…
OMEGA
I ni-pet-ni-šest – nego križem…? (češe se iza uha)
NIRVANA
(pogleda u Anđela): …Ja sam ga ubila.
OMEGA
Nemoj me nasmijavati… Kako ćeš ti ovakvu mrcinu zamlatiti…?
ANĐEO
Nije. Ja sam ga ubio.
OMEGA
Koga vi ovdje zezate…? (zamisli se): Uostalom, nije važno tko ga je ubio. Hajdemo ga odnijeti do rijeke…
ANĐEO
…A što ako ipak nije umro…? Možda je samo zamro… ?
OMEGA
E, onda će se ugušiti u rijeci. Stoka ne zna plivati… Istina da ćemo malo zagaditi rijeku, ali što se može… Drugi su zagadili i zrak i zemlju, pa možemo i mi dati svoj skromni prilog…
NIRVANA
Stvarno misliš da ga gurnemo u rijeku?
OMEGA
Nego šta! Idem ja po vreću za smeće…
ANĐEO
(za sebe): Meni više nije mjesto u crkvi…
OMEGA
(uzima veliku crnu vreću za smeće): Sinko, tebi već dugo nije mjesto u crkvi… (zajedno s Nirvanom nastoji ugurati Stoku u vreću, kad im je to uspjelo uzima široki smeđi selotejp i omotava ga oko vreće): Evo ga, spreman je za put… Anđele, hoćeš li izmoliti još nešto. Nećeš, odlično! Moramo požuriti dok se još nije sasvim razdanilo… (pogleda u skamenjenog Anđela): Šta me gledaš, pomozi mi…
ANĐEO
(zajedno s Omegom diže vreću i iznose je sa scene): …Bože oprosti mi, ne znam što činim…
OMEGA
Ne moraš ni znati što radiš… Ti uopće nisi ovdje. Tebi se samo čini da si prisutan svemu… Čujte me dobro: ako dođe do nekog sranja nek se zna – ja sam ubio Stoku. Amen!
VII. S L I K A
(Anđeo više nije u svećeničkoj halji. Obukao je jeans i u njemu izgleda još mršaviji nego prije. Pustio je bradu i brove. Sjedi na niskom zidu i puši. S njim je Omega.)
ANĐEO
Ne mogu još provariti da Stoke više nema…
OMEGA
Nema ga, pa što onda… Tko zna, možda je njemu sad bolje… Mi i dalje pušimo svoje, a on je ispušio…
ANĐEO
Jesi li znao da će on onako završiti…?
OMEGA
…Nisam ga htio lagati – a vidio sam da neće dugo. Rekao sam mu da je čovjek bez budućnosti. Prije nekoliko dana me je pitao da mu kažem sudbinu i hoće li dobiti na lotu. Kad sam ga pogledao u oči bilo mi je jasno da taj neće biti živ za tjedan dana…
ANĐEO
Još uvijek me grize savjest… Ja sam i te kako odgovoran što je došlo do toga…
OMEGA
Bolje i zbog toga nego zbog izlaska iz crkve. Kako reče netko: tvoj put do pakla vodio je cestom koja je bila popločana dobrim namjerama.
ANĐEO
Doduše svi smo mi u nekoj vrsti pakla – samo to ne želimo priznati.
OMEGA
(nasmije se): Jebote, ti kao da nikad nisi bio u crkvi…
ANĐEO
Izgleda da je to bila moja mladenačka zabluda.
OMEGA
(podsmjehuje se): Koja je doduše trajala četvrt stoljeća.
ANĐEO
A tvoj patriotizam je trajao svega pet godina.
OMEGA
(prisjeti se): …Mogu li te dopuniti, mi smo u paklu – ili u pušioni, strogoj pušioni! Sve je samo pitanje kako će tko ispušiti…
NIRVANA
(dolazi prema njima /kroz salu/ čula je zadnje Omegine riječi): E onda mogu reći da je bludnica u meni ispušila…
OMEGA
(poljubi je u obraz):…Ili prevedeno na jezik srednje klase – ti si odlučila povući se iz prometa?
NIRVANA
Pa kad je mogao Anđeo ostaviti Boga na cjedilu, mogu i ja frustrirane frajere i kompleksaše.
ANĐEO
Nisam ja nikad nikoga ostavio na cjedilu…
NIRVANA
(značajno ga pogleda): Ok Anđele, nećemo o tome… (unese mu se u lice, tiho): A Omegin stan?
OMEGA
(Anđelu): Anđele pa tebi više ne odgovara nadimak… (Nirvani): Nirvana, kako ćemo ga ubuduće zvati?
NIRVANA
Frajer! (priđe mu i poljubi ga): Vidi ga, pravi je laf. Sviđaju mi se ovakvi tipovi kao što je on.
OMEGA
Ne znaš ti Nirvana kako su mačke trzale na njega mada je već bio zaređen… Da si vidjela to…!
ANĐEO
Nirvana, stvarno si se odlučila prekinuti s noćnim životom?
NIRVANA
Naravno. Mijenjam grad… Možda i državu… Naći ću nekog pravog frajera za sebe… (okrene se Omegi): Hej, da ne zaboravim… (vadi iz svoje torbice Omegino ordenje i pruža mu ga)
OMEGA
(on je iznenađen) : Otkud ti sad to?! (uzima orednje i stavlja ga u vrećicu u kojoj su opušci)
NIRVANA
(flegamitčno): Našla sam na putu… Netko je izgubio…
OMEGA
(gleda ordenje u vrećici s opušcima): Nek ih ovdje, tu im je mjesto…
ANĐEO
I kad putuješ Nirvana?
NIRVANA
Trebam naći nekog pratioca… Ne bi bilo nimalo mudro da se uputim sama na put…
OMEGA
Pa Anđeo ti je dobar za putovanje. On je proputovao pola Europe…
NIRVANA
Ne znam da li je raspoložen biti u mom društvu…
ANĐEO
Ja sam spreman. Ionako me više ništa ne veže za ovaj grad…. Jedino Omega…
OMEGA
Ne gledaj ti mene… Istina, neću imati više koga zezati, ali nije sve ni u zezanciji…
NIRVANA
(Anđelu): Dakle putujemo frajeru?
ANĐEO
Putujemo…
(Kroz salu dolazi Stoka. Glava mu je u zavoju i nije u policijskoj uniformi. Omega, Nirvana i Anđeo ga ne primjećuju.)
STOKA
(kad se popne na binu): Dobar dan ljudi…
Svi se skamene od iznenađenja, zgledaju se i približe se jedno drugom.
OMEGA
Otkud ti…? Izgledaš kao duh…
STOKA
…Oprostite, da li se mi poznajemo…?
ANĐEO
A zašto se ne bi poznavali?
STOKA
Pitam jer – ne znam…
NIRVANA
Kako to – ne znaš?!
STOKA
Imao sam potres mozga… Netko me je dobro odalamio po glavuši i bacio u rijeku… Na svu sreću izvukli su me ribari. Odveli su me u bolnicu i tamo su ustanovili da imam amneziju…
ANĐEO
Čekaj malo… A zašto nisi u svojoj uniformi?!
STOKA
Umirovili su me…
NIRVANA
I baš se ničeg i nikog ne sjećaš?
STOKA
(zamisli se): …Zadnje čega se sjećam je da sam se prijavio kad je počeo rat…
OMEGA
Pa onda znaš da smo zajedno ratovali!
STOKA
Ma vidim ja da si mi ti poznat, ali nisam siguran…
ANĐEO
(za sebe): Ovo je providnost… Ipak ima Boga…
OMEGA
(Anđelu): Da se sad nećeš vratiti nazad…?
NIRVANA
(priđe Anđelu i uhvati ga ispod ruke): Lafe, znaš li ti uopće što zapravo želiš?!
ANĐEO
Tebe.
OMEGA
E tako je već puno bolje! (Anđelu): Šta je gledaš – poljubi je.
(Nirvana i Anđeo se poljube. Od tad do kraja se čuje melodija J. S. Bacha “Air“.)
STOKA
Lijepo je kad se ljudi vole. (Nirvani i Anđelu): A vi ste to zaručeni?
OMEGA
Oni su već dugo zajedno samo to se ne vidi na prvi pogled… (Stoki): Poznavao sam jednog frajera, podsjeća me na tebe. Bio je napuhan ali ga je isto kao tebe netko opalio po glavi… (siđe u publiku i nastavi se obraćati nekom gledatelju): I poslije toga je postao duša od čovjeka. Izgleda da svakog od nas treba nešto mlatnuti u životu…
NIRVANA
(Anđelu): Obećaj mi da ćeš biti moj anđeo-čuvar… (siđe i ona u publiku i nastavi se obraćati nekom gledatelju): Nije teško biti anđeo-čuvar. Probaj, nastoj i vidjet ćeš da ćeš uspjeti…
STOKA
Mene je bogme pošteno mlatnulo po glavi… (siđe i on u publiku i nastavi se obraćati nekom gledatelju): Da li je tebe kad nešto drmnulo u životu…?
ANĐEO
Ustvari nije teško biti anđeo-čuvar… (siđe i on u publiku i nastavi se obraćati nekoj gledateljici): Eto, našao sam svoju Nirvanu i to mi je dovoljno… Drago mi je što ćemo otići zajedno…
OMEGA
(okrene se Stoki koji je također u publici): Upamti jedno! (zatim se okrene nekom gledatelju): Važno je izmiriti se sam sa sobom… (priđe drugom gledatelju): A što se tiče svijeta, pusti svijet… Živi svoj život… (priđe trećem gledatelju): Ne gledaj sebe očima svijeta… Svijetu nikad nećeš ugoditi… Ali gledaj sebe očima onih do kojih ti je stalo… I vidjet ćeš da se nećeš pokajati…
NIRVANA
(priđe drugom gledatelju): Ako sam i bila onakva kakvom si me do sad gledao – ne znači da ću čitav život ostati takva. (priđe trećem gledatelju): Čovjek se mijenja ukoliko ima želju da se promijeni…
OMEGA
(Nirvani): Mislim da si u pravu… (nekoj gledateljici, vadeći jedan svoj orden): Evo, ti… Zaslužila si ga… Bila si hrabra, puno hrabrija nego što si mislila da ćeš ikada biti… Sjeti se te svoje hrabrosti… (vadi drugi orden i daje ga nekom gledatelju): Evo i tebi orden… Zaboravili su ti ga dati kao mnogima…
STOKA
(obraća se gledatelju): Svi smo mi na neki način isti, ili bar slični… Kažu da sam ja bio loš… (obraća se drugom gledatelju): Da li sam ja sada loš čovjek? (ma što da gledatelj odgovori): Možda je tako… Ali ispušio sam previše… Previše sam se dao životu – a ne sebi… (trećem gledatelju): Zato ne dozvoli više da te život gazi… Zezni tu pušionu…
ANĐEO
(gledatelju): Nije sve pitanje Boga… Dok smo na zemlji nešto je i u našim rukama… (drugom gledatelju): Čuvaj se pa će te i Bog sačuvati…
NIRVANA
(Omegi): Ako odlazim iz ovog grada – ne znači da ću te zaboraviti… (nekom gledatelju): Javit ću ti se, a ti ne zaboravi kako nam je bilo dok nismo imali ništa… (drugom gledatelju): Želim da ostanemo u kontaktu. Prijateljstva postoje i na daljinu… (trećem gledatelju): I vjeruj da ćemo se opet sresti. Ja to želim, a ti? (ma što gledatelj odgovorio): Tako je ako ti tako kažeš…
(Kako su glumci govorili svoje replike tako su se kroz salu udaljavali od scene a približavali vratima i poslije svoje zadnje replike neprimjetno izašli iz sale i ponovo se popeli na binu, ali se još ne vide.)
OMEGA
(budući je ostao zadnji, vraća se brzo na scenu): Što je? Još ste tu? Pa zar ne vidite da je ova pušiona gotova… Mi smo u životu dobro ispušili – ali ne morate i vi… Šta više čekate? Aplaudirajte, naša predstava je gotova, a vaša počinje kad izađete iz ove sale.
(Kraj)