Autor ove knjige, bio je i sam, za vrijeme rata u Bosni, šikaniran, tri puta pozivan u „rezervu“, (tj. odlazak na front u Slavoniju) i koji je sve tri puta izbjegao, te je 1991. ostavši sam, napušten na rubu egzistencije, te je u tom trenutku pomislio prodati primjerak Enciklopedije, koja je kao što ćemo vidjeti i glavna junakinja cijele ove priče. No, kaže dalje Lukić: “da sam to napravio,ne bih imao moralno pravo, napisati ovo prekrasno djelo” gdje je opisan životni put Enciklopedije, Krležine enciklopedije u osam primjeraka.
U “Posrtanju knjige” iznijeta je vrlo slikovita i plastična simbolika izdavanje Enciklopedije u trenutku kad je od recenzenata ocijenjena ocjenom deset, zatim su se ocijene spuštale na devet, pa žurile na osam, padale na sedam, tonule na šest, klizile na pet, gurane na četiri, propadale na tri, srljale na dva, i tamo na jedan, čekala ih je bogata literatura…
Od autora smo kroz čitanje ove istinite storije, shvatili koje sve vrijednosti knjiga u ovom slučaju Enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda ima, što se sve s njom manipuliralo, ona je u jednom trenutku bila opasna zbog svojih crvenih korica ali i autora Miroslava Krleže, onda je postala obična roba za prodaju po vrletima Bosne, pa je onda nastavila svoj čudesan i trnovit put.
Mnogi od sporednih likova ( a bilo je tu i pijanaca, prostitutki, kockara), sprdali su se s njom i njenom vrijednošću), potukli se i svađali zbog njena sadržaja i novčane vrijednosti, jer u to vrijeme rata u Bosni trebalo je osigurati pod svaku cijenu egzistenciju. Pa, ipak Kljako, grbavi mladić, čuvar zahoda, jedini je Enciklopediju čitao i smatrao umjetničkim djelom. Pa, kako je Enciklopedija, kako su je likovi nazivali, putovala iz dana u dan, iz ruke u ruku, Ona je dobivala svoj pravi smisao dajući odgovore Idrizu i Iveku, kakve je boje srpska, a kakve hrvatska zastava. U kavani se mnogo razgovaralo o temama koje je knjiga u sebi sadržavala, a našlo se tu, kako kaže Kljako, svega pomalo, svega od A do Ž. Tako je Enciklopedija odlično poslužila Širbani za maturalni rad na temu “Bogumili u Srednjovjekovnoj Bosni”, a tada su mnogi koji su se s njom izrugivali, ipak shvatili da je knjiga crvenih korica, vrjednija i od čovjeka.
U nadolazećim vremenima, Enciklopedija je prolazila i svoj “križni put” jer je često poslužila za rješavanje dugova u prljavim poslovima s drogom i kockom, no Ona se ni tada nije uspjela uvrijediti već je hrabro nastavila dalje. Oduševile su me neke tvrdnje mladića i jedinog pravog ljubitelja knjige, grbavog Kljake koji procjenjuje da neke knjige i ubijaju (naravno da je to metaforično rečeno), pa bi “možda trebale imati i oružani list”. No, jednako tako uz sve svoje posrtanje, šutnju, kad je bila duboko povrijeđena, ponižena, obesmišljena, zašutjela je ne samo Enciklopedija već svaka prava knjiga, u stoljetnoj zemlji Bosni i Hercegovini.
Pa, opet se nakon, rata, mržnje, uspjela podignuti kao ptica feniks iz pepela….. Reći ću samo da ovo drugo izdanje Zlatka Lukića, uz glavnog junaka Daneta koji je odlučio Enciklopediju izvaditi iz regala i prodati, javlja se čitava galerija likova poput, Borke, Drage(akvizitera za knjige) Finke, Zorke, Adija, Idriza-dilera, Mande koja je jako voljela Kljaku, Tome, profesora Ivice…a svi su oni svojim zasebnim shvaćanjem vrijednosti Enciklopedije odnosno knjige, doprinijeli da se autor dotakne problema opstanka i uloge knjige kao takve u životu uopće.