Djela

UZ DRUGO IZDANJE

Kada se pojavilo prvo izdanje „Bosanske sehare“ 2006. godine u Sarajevu na Sajmu knjiga, ubrzo se pokazalo veliko zanimanje za poslovice naroda Bosne i Hercegovine. Bez posebne reklame, osim na bosanskohercegovačkim internetskim stranicama, knjiga je lako nalazila put do ljubitelja narodne mudrosti. Shvatio sam da će prvi tiraž biti relativno brzo rasprodat, pa sam i dalje sakupljao i obrađivao poslovice. Ljudi su mi se javljali e-mailom i broj neobrađenih natuknica je neprestano rastao. Zato sam odlučio dodati u dotadašnji abecedarij i korpus novih natuknica. Prvo izdanje je imalo 10.954 jedinice, a ovo novo ima 16.010, što je dovoljan razlog da se pojavi novo izdanje.
Osobito mi je drago što sam za ovo izdanje uspio sakupiti značajan broj natuknica sa Sandžaka, 1034, koje obiluju vrlo specifičnim i duhovitim izrekama. Pri obradi natuknica sa Sandžaka bio sam u dilemi da li pisati originalno, onako kako sam ih čuo, a oni govore ekavski, ili ih napisati ijekavicom. Međutim, budući da je bosanski jezik ijekavske orijentacije, a sandžački izgovor zapravo indoktrinacija učitelja koji su predavali srpski jezik na ekavskom, odlučio sam da poslovice sa Sandžaka pišem ijekavicom jer se one u Bosni i Hercegovini govore na ijekavskom. Usto sam zapisao i obradio poslovice bosanskih Sefarda, čije su poslovice na ladino jeziku, pa sam ovu zbirku obogatio za 183 bosansko-židovske poslovice, a i 48 romskih. Proizlazi da je Bosna i Hercegovina bogatija svojim narodnim umotvorinama jer njeni žitelji: Bošnjaci, Hrvati, Romi, Srbi, Židovi i ostali, žive i izvan domovine i u nju donose kao dio svoga vokabulara nove izreke i time obogaćuju već postojeći frazeološki korpus.
Budući da sam paralelno radio na svojoj zbirci latinskih izreka, uočio sam da ima još mnogo poslovica koje ako nisu direktan prijevod s latinskog onda su barem po smislu istovjetne našim poslovicama. Ukupno imaju 373 latinske poslovice, koje imaju svoj ekvivalent u jezicima Bosne i Hercegovine. Zato sam ih dodao i time obogatio djelo. Isto tako, izvršio sam povezivanje starih natuknica s novim, što djelo čini kompaktnijim i zanimljivijim. Budući da sam često putovao po bijelom svijetu, čuo sam još izreka od naših izbjeglica, sad već iseljenika iz Bosne i Hercegovine, pa sam i njih uvrstio u ovo izdanje.
Imajući u vidu da sam rad na prvom izdanju počeo u 20. stoljeću, ni za jednu poslovicu i frazu koja je (otprilike) iz tog stoljeća nisam stavljao da je arhaična (skraćenica: Arh.) iako bi one s početka stoljeća to mogle i biti, nego sam samo za one starije, za koje su mi stariji ljudi rekli da su ih čuli od svojih djedova, nana, baka itd., naglašavao da su arhaične. Naknadnim pregledanjem teksta ustanovio sam da je najstarija domaća poslovica iz doba srednjovjekovne kraljevine Bosne, dakle iz 15. stoljeća. Dakle, osim novijih poslovica, ukupno je čak 3.177 arhaičnih poslovica, koje potječu od 15. stoljeća do 1945. godine.
Osim navedene literature za prvo izdanje Bosanske sehare, koristio sam za konsultacije pri radu na drugom izdanju i ova dva naslova:
Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, „Svjetlost“, Sarajevo 1966.
Grupa autora: Hrvatski enciklopedijski rječnik, „Novi Liber“, Zagreb, 2003.
Sa zadovoljstvom predajem čitateljima ovo novo, prepravljeno, dopunjeno i dorađeno izdanje, i molim sve Bosance i Hercegovce, ma gdje bili, da mi se jave na e-mail aurelius777@gmail.com ako znaju neku poslovicu, da uz nju navedu svoje ime i mjesto odakle su. Unaprijed svima zahvaljujem, a njihovo ime i prezime ću staviti u treće izdanje našega bosanskog blaga.