Nomad se nije umorio ali sam sretan životom
33 PITANJA “START
1. Rođeni ste u Zagrebu, od prve godine ste živjeli u Banjaluci, u ratu ste otišli u Švedsku, zatim u Norvešku, a onda se pokušavali skrasiti u nekoliko gradova u Njemačkoj, Holandiji i Austriji. Da li ste i gdje konačno skrasili ili još živite nomadskim životom?
Nomad u meni se nije umorio. Jednostavno; uplovio sam u bračnu luku i sretan sam životom kojim živim.
2. U nekoliko navrata ste se pokušavali vratiti u BiH, ali ste onda opet odlazili. U čemu je bio problem?
Problem je što se čovjek ne treba pomiriti s onim što se kosi s njegovim načelima. Nikad nisam pristajao na klanovske i nacionalne igre.
3. Godinama se domaćim izdavačima nudili kako ste sami rekli sve ono što Bosna nema, a treba imati –
“Bosansku seharu” – zbirku poslovica i “Bosanski rodoslovi” – genealoške karte bosanske kraljevske dinastije Kotromanića i visokog plemstva na kojim ste radili 30 godina dok niste uspjeli naći izdavača. Da li još uvijek vodite iste borbe i koje već gotove knjige još uvijek čekaju izdavača?
Vodim „stogodišnji rat“ jer knjige uvijek čekaju izdavače.“Bosanski rodoslovi“ još nisu objavljeni. Jeste da je promocija bila prošle godine na Sajmu knjiga, ali tiraž tog izdanja je svega tri (3) primjerka. Pitajte izdavača…
4. Da li su ti problemi jedan od razloga zbog čega ste svoje romane objavili na internetu gdje se mogu besplatno preuzeti?
Svi romani koji su na netu već su objavljeni kao knjige. „Karađoz je objavljen dva puta.“ Volim papirnatu knjigu, ali elektroničke knjige imaju moćniju budućnost.
5. Na čemu trenutno radite?
Završio sam jednu malu enciklopediju eponima (preko 7000 natuknica), pišem jedan filmski i jedan scenarij za satiričnu tv seriju. Napravio sam i rječnik antičkih izreka koje sam prikupljao preko 30 godina.
6. Kazali ste da ste od Irfana Horozovića naučili šta je Bosna. Šta ste tačno naučili?
Družeći se s njim upoznao sam neke stvarne ljepote: merhamet, suživot, benevolencija, akšamluk, karitas.
7. Koliko često idete u Banjaluku?
Rijetko. Samo kad mi zatreba neki dokument. Grad čine ljudi a ne građevine. A onih starih Banjalučana nema, kao što nema ni starih Sarajlija, ni Mostaraca.
8. Danas je teško živjeti samo od književnosti, kako se vi borite za egzistenciju?
Krvavo. Da nemam svojih prihoda ne bih mogao živjeti. Ustvari mislim da nema ni deset pisaca u BiH da živi isključivo od svojih autorskih honorara ili tantijema.
9. Šta smatrate najvećim priznanjem za svoj dosadašnji rad?
Nagrada za roman „Katarza“, ali i za novelu „Nauk nebeski za narod bosanski. Ustvari svaka nova knjiga je priznanje za rad i ona mi je najdraža u tom trenutku.
10. Koje bh. književnike najviše cijenite?
Mak Dizdar u poeziji, Meša Selimović u Romanu, Ivo Andrić u pričama, Miodrag Žalica u drami.
11. Šta Vam najviše nedostaje iz BiH?
Stara raja s kojom sam proveo mladost, a koja je sad u Stockholmu, Chicagu, Capetownu, Melbournu.
12. Veliki ste zaljubljenik u filmove. Koji vas je film posljednji oduševio?
„Ponoć u Parizu“ Woody Alena, beskrajno dobro sam se zabavljao.
13. Da li su žene zaista rudnik zlatnih ideja?
Još pitaš. Kad se sretnemo objasnit ću ti. Kako je ono rekao Lawrence Durell: Postoje samo tri stvari koje možeš učiniti s ženom: možeš je voljeti, patiti zbog nje ili je pretvoriti u umjetnost. Ja sam prošao sve faze.
14. Novinarstvom ste se bavili 25 godina, sve do 1999. godine. Zbog čega ste odustali?
Previše je skribomana. A malo je Berića, Mihovilovića. Danas važi ona prastara Neronova: Audacter calumniare, semper aliquid haeret. – Drsko kleveći, nešto će uvijek ostati.
15. U Bosanskoj sehari, zabilježili ste skoro 11.000 poslovica i izreka. Koja Vam je omiljena?
Kad pametni popuste, budale zavladaju. (Nova verzija „Bosanske sehare“ ima skoro 15.000 natuknica; tražim izdavača, javite se.)
16. U biografiji ste napisali da pamtite mlijeko u prahu i Trumanova jaja. Da li ste time htjeli reći nešto o svojim godinama ili nešto drugo?
Imam dovoljno godina da znam da uvijek može biti bolje od mlijeka u prahu i Trumanovih jaja. Poslije svega ipak sam ostao optimista mada me je život uvijek vodio ka pesimizmu. Treba čovjek vjerovati u sebe.
17. Koliko je BiH zainteresovana za svoje, naročito uspješne, ljude u dijaspori?
Sramotno, ali vrlo malo. Jedan moj banjalučki prijatelj koji je sad u Švedskoj, završio je kraljevski konzervatorij, došao je u Sarajevo i ponudio svoj muzički kvalitet na nekoliko kompetentnih mjesta. Svi su ga odbili. Drugi je htio uložiti svoje znanje iz informatike i kapital, kad su vidjeli da ga ne mogu prevariti, on je odustao i vratio se u London.
18. Koje osobine najviše cijenite kod ljudi?
Ona koja ne postoji kod većine bh političara; nepodmitljivost, zatim kozmopolitizam. A kod nas u BiH vlada ksenofobija.
19. Pokušali ste i sa ekranizacijom romana „Kino Bosna“ koji nažalost nije realizovan, pa ste ga onda preradili u Kino Dalmacija. Šta se s tim desilo?
Nemam običaj govoriti o svojim projektima koji još nisu definitivno “zaokruženi”. Ali, Čut ćete kad pukne! 🙂
20. Postoji li u Splitu bilo šta što Vas bar djelimično podsjeća na Banjaluku?
Moje omiljene knjige koje sam uspio iznjeti iz BL. Split me vraća u mladost jer sam kao dijete prvi put vidio more u Splitu.
21. Kako sa, kakve takve, distance gledate na ukupne društveno-političke prilike u BiH?
Nema distance, BiH mi je u srcu. Vidim malo žešću tragediju u svojoj domovini. Nevjerojatno je kako su političari svih bh nacija iskvareni i svi vuku na svoju stranu. U BiH vlada patokracija a to je totalitarni oblik vlasti koju vodi psihopatska elita.
22. Koje Vam je najveće razočaranje u životu?
Moralna izdaja nekih bivših prijatelja. Zaborav prošlosti. A zna se: zaborav – ubija.
23. S obzirom da ste živjeli u mnogim zemljama koliko danas govorite jezika?
Poslije svih jezika koje sam učio, naučio, zaboravljao danas najbolje svoj jezik držim za zubima.
24. Šta je posljednje što ste pročitali od nekog bh. autora?
Nebojša Lujanović: Orgulje iz Waldsassena. Roman o Bosni.
25. Banjalučko studentsko pozorište ima ustanovljenu nagradu Crveni kesten nazvanu po Vašem istoimenom dramskom tekstu. Imate li ikakva kontakt s njima i koliko Vam to znači?
Nemam kontakt i nemam volje. Danas su tamo neki novi klinci, a moja raja iz Studentskog Pozorišta nije u BL. Nema Živomira Ličanina, Borisa Pržulja, Bahrudina Avdagića, Zlate Klapuh, Mirjane Marković, Benjamina Imamovića, Davora Jureška, Hase Jašarevića, Muhameda Bahonića… Zašto ih nema…
26. Da li Vam više prije dalmatinska ili bosanska kuhinja?
Asti Gospe, pa znaš ti šta je poguzija? E to sam ja. Kad dođem u Sarajevo padnem po maslenici, ćevapima, obavezno jedem u aščinici na Sebilju.
27. I Split i Banjaluka su poznati po lijepim ženama. Ipak, koje su ljepše?
Ljepota dolazi iz duše. Lijepe su i jedne i druge. Ljepše su one koje si u mogućnosti ljubiti.
28. Koja mjesta i atrakcije bi obavezno pokazali ili preporučili stranom turisti u BiH?
Prvo bih mu trebao objasniti što je Bosna bila… Onda bih mu otvorio svoju dušu. I poveo bih ga uzvodno rijekama Bosnom, Vrbasom, Neretvom, Unom…
29. Kako ispunjavate slobodno vrijeme?
Gledam filmove. Čitam. Plovim mislima… meditiram…
30. Odakle nadimak Prometej?
Prometej je po vokaciji Vodenjak. To možete pročitati u svakom boljem rječniku simbola. Budući sam i ja Vodenjak, zato sam uzeo taj nadimak.
31. Bavite se i prikupljanjem eponima – šta su eponimi?
Imenice koje su dobile ime po nekoj osobi: giljotina, kvisling, doberman, Yahoo, kolt, abdićevac, nikotin, smirnof, baraba, linč, karamazovština, derbi, huligan, mazda, singerica, fermij, amper, saksofon. Svih 7000 eponima sam semantički obradio.
32. Šta Vas najviše obraduje?
Zora. Kad Sunce izranja iz mora. Kad se rađa novi dan. Onih 8 minuta koliko treba Sunčevoj svjetlosti da dođe od njega do nas… I kad u tom novom danu usrećim blisku osobu. A i kad napišem nešto dobro i tad se osjećam radosnim. Odmah vidim, prepoznam sebe, svoje riječi kad napišem ono što jednog dana nađe svoje čitatelje. Osobito mi je drago kad mi se čitatelji jave e-mailom i kad kažu da im se sviđa ono moje što su pročitali.
33. Poruka mladim piscima?
Numquam retrorsum. – Nikad natrag. (Ciceron) Uvijek treba ići naprijed, protiv vjetra, uvijek gledati preko brda, preko planina, preko zidova i granica… I naravno – uvijek, zauvijek vjerovati u sebe.
Pitao:
Zdravko Čupović,
e-mail: zdravko@startbih.info