Djela

Antologije, poetike i intervjui

BH pisci izvan Bosne i Hercegovine- ni na nebu ni na zemlji

Napis u Jutarnjem listu

Zanimljiva je biografija književnika Zlatka Lukića. Po rođenju je zagrepčanin, živio je svugdje – ponajviše u Banjoj Luci, odakle je otišao kad su “zakuhali” neljudi. Prije rata pojavljivao se kao dramski pisac, a danas u bijelom svijetu živi od knjige i sa knjigom – malo u Njemačkoj, a najviše u Norveškoj. Sa dvije neuobličajene knjige u kojima je, ni manje ni više, nego Šest romana, pojavio se 2002. godine. Dolazak u BiH, gdje je sudjelovao na 17. sajmu knjiga i učila u Sarajevu, iskoristio je da obiđe izdavače, prijatelje, jer ne dolazi bas često.

Otkud ideja da u dvije knjige smjestite šest knjiga -romana?
Nakupilo se puno toga. Međutim, ovi romani se pomalo tematikom naslanjaju jedan na drugoga. Prva knjiga je “Bosanski trokut”, trilogija, tri romana o Bosni. Prvi je “Antigona bosanska”, u kojoj je opisana prva i najteža godina rata – 1992. Jedan grad je podijeljen između patriotskih snaga i agresora iz Srbije i Crne Gore. U antičkoj temi našao sam polazište rata u Bosni.
Drugi dio (ili knjiga) je ‘Tajna knjiga”, a radi se o mitološkoj knjizi, o knjizi bosanskih krsćana gdje je prikazana hronologija i geneza jedne bošnjacke obitelji koja se kasnije račva na tri plemena, tri krila. Treći dio tog roŹmana je “Progonstvo” u kojem se sreću likovi iz dva predhodna romana.
Druga knjiga, u kojoj su isto tako tri romana, vezana je za moju Banju Luku iz koje sam morao otići 1992. godine. Prvi je roman “Karađoz”, gdje je kroz ideju – individualac protiv režima – prikazan smisao slobode u BoŹsni. Drugi roman je “Posrtanje knjige”, u kojoj se obezvrjeđuje knjiga kao civilizacijski simbol samo zato što je strana vandalima i barbarima. I treći dio je “Kino Bosna”. Ova naša Bosna je zaista na neki način svojevrsno kino, jedna vječita predstava bez kraja.

Kako je piscu izvan BiH?
Živim u Norveškoj, pomalo u Njemačkoj. Pišem, a koliko ću još dugo – ko zna. Biti pisac izvan svoje zemlje to je isto kao biti čardak ni na nebu ni na zemlji. Prvo, zato što si van svog govornog područja i znaš jedino pisati na svom jeziku. Dakle, nemam nikakvih asocijacija na norveškom jeziku, jer ga nisam mogao razviti. Poređenja radi, jedan Kundera je tek na francuskom jeziku, poslije 20 godina boravka u Parizu, napisao prvu knjigu. Do tada je pisao na českom. Upravo zbog toga rijetkost ie da pisci iz drugih zemalja budu primljeni, shvaćeni i uvaženiu Norveškoj. Nažalost, oni nemaju nekih asocijacija i društva da bi se povezali, što je druga otežavajuća okolnost
Treće, ukoliko čovjek koji piše želi biti i čitan, on mora svoje radove, svoja djela plasirati na područje koje je njegovo jezičko područje. Nismo prisutni u književnim časopisima, nismo prisutni na književnim manifestacijama, i kao da na neki način i ne postojimo. Onda, se očekuje od nas da smo mi, kao svojevremeno njemački gastarbajteri, da imamo hrpu para i možemo o svom trošku objavljivati knjige. Dva izdavača odmah su me pitali imam li novac. Slaba je perpektiva za pisca. Duša mu u Bosni, a metarijalna egzistencija u inozemstvu, on je nigdje.

Spisateljski planovi?
U projektu imam knjigu “Bosanske rodoslove”, a radi se o obiteljskim stablima srednjovjekovnih bosanskih vladara Kotromanića, Kosača, Hrvatinicća, Pavloyića, i u Osmanskom carstvu – So-kolovića, Gradašćevica i Rizvanbegovića. Ovo je prva ovakva knjiga.
U pregovorima sam sa izdavačem. Inače, prije mjesec dana potpisao sam ugovor sa izdavačem o knjizi kolokvijalnih izreka svih nacija. Na 750 stranica formata rječnika sakupio sam 10.700 posiovica i fraza koje su semantički i etimološki objašnjene.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Appearance
Layout
Element Style
Accent Color