Djela

Antologije, poetike i intervjui

Djeca noći

– Drama je nastala na osnovu stvarnog događaja – u Banjaluci je tinejdžer ubio svog vršnjaka jer mu ovaj nije dao deset dinara… 

 

(Raja sjedi na jednoj od kuli Kastela koje gledaju na Vrbas. Suton je, pa scena sva gori krvavom svjetlošću. Sa portabl linije čuje se psihodelik muzika Pink Floyda. Osjeti se nervoza među njima.)

Magla – (više za sebe): …Otkad nisam pušio…
Pinki – (kao da je jedva dočekala, krevelji se): Šta je, nestalo ti trave?!
Svileni I – (ironično): Ma pusti ga. Ponestalo mu love.
Deni – Što mu ne prebaciš? Jesmo li raja?
Jaca – Jesmo raja Deni. Ali Magla Svilenom duguje dvjesto somova već treći mjesec…. (dosjeti se): A prava raja vraća dugove na vrijeme!
Svileni – (podsmješljivo): Tko ga je tjerao da igra rubice sa mnom?
Magla – …K’o da ne znaš. Trebala mi je lova za šit.
Jaca – (raspoložena za svađu): I Svilenom je trebala lova – i te kako!
Pinki – (radoznalo): Zašto mu je trebala života ti?!
Svileni – (pogleda je ispod oka): Pa Jaco, reci im kad si već načela…
Jaca – (ugrize se za usnu): Valjalo bi nam tih dvjesto somova.
Deni – (nervozan): Za šta? Odapni već jednom!
Jaca – (kao da će eksplodirati): Išla bih na ab! Jes’ zadovoljan sada?!
Pinki – (kao da docira): Uuuuu, rano si krenula. U drugom srednje. Napredno – nema šta!
Magla – (kao da će smiriti): Ma pusti je. Vidiš da je mala jungferica.
Pinki – Jeste – ali u lakat!
Jaca – Ne seri Pinki. Bolje pogledaj svoga brata. Šiznuo je pušeći ono đubre.
Magla – U redu je sad. Prebaci mi bar pedeset krpa. Vraćam ti garant!
Svileni I – (priđe mu): Možeš li dati riječ?
Magla – (ne zna šta bi rekao): …Boga mi.
Jaca – (ironično): Možeš li naći nekog pouzdanijeg garanta od tog svog boga?
Svileni I – (unese mu se u facu): Stvarno, kada ćeš mi vratiti lovu? To je već dvjesto pedeset somova…
Magla – Eto, u ponedjeljak ti vraćam već sto krpa. Živa?!
Svileni I – (okrene se od njega): Zajebi to. Za četiri dana nađi sve. Ti to možeš.
Magla – Otkud? Pa znaš da ne mogu!
Svileni I – (autoritativno): Možeš, možeš… (zeza ga): Otiđi u apoteku i kada te vide takvog daće ti kilu morfija bez recepta.
Magla – Lako ti je mene…
Jaca – (dosjetila se): …Ili uđi za vrijeme posjete u bolnicu i sa neurologije digni tablete. Možeš ih dobro unovčiti u svakom disko klubu. Klinci padaju na tablete… Zar ne?
Magla – Pa da me maznu. Ne smijem.
Svileni I – Rizikuj… Ti znaš kako imaš gadne krize. Čudim se kako do sada nisi prešao na fiksanje.
Deni – Zezni to Svileni. Uvaljuješ ga u sigurnu ćuzu.
Pinki – Nisi raja Svileni.
Jaca – Možda nije. Ali nisi ni ti sestra kada ti je stalo da ti se brat drogira.
Svileni I – A možda i jesam raja. Zavisi sa koje strane gledamo sve.
Deni – Koji si ti frajer!
Svileni I – Pa daj mu ti kada ga toliko voliš!
Deni – Nemam… Nego, ja ti nikad nisam bio kratak. Prebaci meni tih pedeset krpetina, a ja ti ih dođem prekosutra. Valja li?
Svileni I – (pokazuje modro na vratu): Deni, gnjaviš. Ja hoću svoju lovu. Bio si i sam prisutan kada sam mu sasvim fer digao pare na kartama.
Deni – U redu. Ali pogledaj ga. Čovjek se trese.
Jaca – Nije to još kriza. Drhti od nemoći.
Pinki – (eksplodira): Da bog da crkla na tom porođaju!
Svileni I – Mala, olabavi!
Magla – Pinki za tebe nije mala. To reci svojoj Jaci.
Jaca – Šta je…? Frkišete?
Deni – Nemamo koga napadati. Šuftovi. Papci…
Svileni I – Mogao bi ti skratiti jezik da ga ne bi progutao.
Deni – Popuši!
Jaca – Što mu je fora!
Magla – Popuši i ti mala!
Svileni I – Mogla bi nekome da pukne pušilica!
Deni – Ha, matere ti!
Svileni I – Ne petljaj moju staru!
Pinki – Mali je Edip. Zar nisi to znao Deni?
Svileni I – E, stvarno si jedno kvalitetno sranje.
Magla – Ti to njoj, je li?
Jaca – I tebi, ako hoćeš Magla. I tebi Deni!
Svileni I – Nju si našao da se istresaš!
(Svileni krene prema Magli i Deniju, ali ga oni zaskoče i počne krkljanac. Plješte udraci na sve strane. Svileni dobija batine. Postalo je ozbiljno, ružno.)
Jaca – (uspaničena): Pustite ga idioti. Ubit ćete ga!
Magla – (oborio je Svilenog na zemlju i šuta ga): Jebem ja tvoju usranu lovu! Udri ga Deni, razjebi papka!
Deni – (udara ga nogom, mada se Svileni više ne brani): Nisam znao da je toliki peder.
Magla – (izvrće mu džepove i uzima novac): Furajmo. Uzeo sam lovu. Ko ga jebe!
Jaca – Vidjet ćete vi za ovo kreteni jedni!
(Deni vuče za ruku sestru Pinki, odlaze zajedno sa Maglom. Jaca pritrči i čučne kraj Svilenog. On je krvav.)
Jaca – Svileni, jesu li te mnogo? Jao, glavu su ti razbili… Manijaci! Svileni, šta ti je, reci mi? Svileni molim te otvori oči… Jesi li se onesvijestio? Svileni, čuješ li me? Nemoj me još i plašiti… Digni se molim te… Svileni, nemoj se tako šaliti. Bojim se! (sagne se da mu oslušne srce): Kuca li…? Ne kuca, ne kuca… Svileni, dušo, Svileniiiiii!

Appearance
Layout
Element Style
Accent Color